Zanimanje: pokusni kunić, laboratorijski štakor, testni subjekt. Opis posla: davanje uzoraka krvi, konzumiranje lijekova nikad prije testiranih na čovjeku, kratki oporavak, izlaganje potencijalnim teškim zdravstvenim oštećenjima i vrtoglav honorar. Pa tko voli nek' izvoli.

A da ima onih koji od ove „profesije" i žive dokazuje slučaj Paula Clougha. Trideset mu je godina, Amerikanac je, prošao je 35 testiranja i eksperimenata, preko 500 noći prespavao je po bolnicama i tako dalje. Njegova priča u potpunosti je dokumentirana na stranici Just Another Lab Rat na kojoj Paul objašnjava zbivanja iza kulisa ovog zanimanja.

On se nada da će biti u stanju baviti se ovim poslom barem do 45. godine života. Trenutno je u fazi između dva ispitivanja; još nije potpuno spreman za naredni eksperiment s lijekovima pa nastoji sačuvati do sad zarađen novac.

Prema njegovom mišljenju, samo u SAD-u postoji oko 10 tisuća njegovih „kolega". U biti, svi su oni dobrovoljci, ali naknada u prosjeku od 300 dolara po danu čitavoj stvari daje sasvim drugačiju dimenziju i posao je samo za odabrane.

Jedna studija, nedavno objavljenu u časopisu New Scientist, tvrdi da su „štakori" uglavnom nezaposleni mladi ljudi, studenti, osobe u dugovima, a u posljednje vrijeme sve se više priključuju ilegalni imigranti i beskućnici.

Bioetičari i mnogi znanstvenici i intelektualci vode žustre debate o opravdanosti takvog trenda. Jedni smatraju da nije u redu iskorištavati ljude u teškoj financijskoj situaciji radi eksperimenata dok drugi tvrde kako se radi o dobrovoljnom pristanku.

Bilo kako bilo, Paul na stranici detaljno objašnjava kako se uključiti u takav program. Sve počinje s pronalaskom medicinskih institucija koje vrše testiranja. U SAD-u, na primjer, postoje liste za kandidate u preko 50 klinika.

Dalje, kad se odabere klinika i testiranje, dolazi faza testiranja. Kandidat mora biti potpuno zdrav (eksperimentiranje nad bolesnima spada u naredne faze testiranja lijekova). Prije pristupanja provjerama, kandidati obično odgovaraju na telefonske ankete u kojima moraju reći svoju dob i opisati životne navike.

Pušenje, drogiranje, prehrana, alergije, etnička pripadnost... gotovo sve može utjecati na ishod ispitivanja. Nakon prve faze, počinje testiranje u laboratoriju. Krv, urin, tlak, pregled srca, test na alergije i sva ostala moguća mjerenja.

Nakon ove faze, odnosno dva tjedna kasnije, počinje pravo testiranje lijekova.

Unošenje hrane, lijekova, tehničkih naprava poput mobitela i kamera, losiona i šampona uglavnom nije dozvoljeno. Testiranje traje ovisno o vrsti lijeka, a tijekom oporavka provode se detaljne analize. Obroci su uvijek u isto vrijeme i spavanje također.

Posjeti nisu dozvoljeni. Svaka, pa i najmanja promjena zdravstvenog stanja mora odmah biti zabilježena i dojavljena dežurnom liječniku. Čak i kad dobrovoljac doživi određene neočekivane nuspojave, isplata mu je zagarantirana u vidu naknade, a svaki iznos preko 600 dolara se normalno oporezuje.

Na kraju svakog ispitivanja, dobrovoljac mora proći detoksikaciju koja traje 30 dana. Tijekom tog perioda najviše uzima vitamine, vodu i ribu.

Tako priča 30-godišnji Paul, još uvijek besprijekorno zdrav, čovjek koji u prosjeku prođe 7 testiranja na godinu i zarađuje oko 30,000 dolara.

Kao što kaže, u 45. će prestati s ovim poslom. Budućim „štakorima" poručuje samo ovo: „Uzimanje eksperimentalnih lijekova koje nitko nikad prije vas nije iskušao sigurno može izazvati bolesti, razne poremećaje pa i smrt."

Dakle, tko voli, nek' izvoli.