Humanitarni koncert kojim bi se pokušalo prikupiti što više donacija u materijalnom smislu predviđen je za prilagodbu kupaonice Igorovim potrebama, što bi u konačnici iznosilo 25,000 kn. Ostatak prikupljenih novčanih sredstava otišao bi na njegovu rehabilitaciju.

U sklopu koncerta koji je osmišljen kao večer dobre rock glazbe organizirala bi se i nagradna igra za posjetitelje. Uz goste iznenađenja i bendove kao što su D Elvis, Problem Child, VIS Peri Deri te očekivanih 500tinjak posjetitelja, mnoštvo sponzora i medijske reklame planira se ugodna, dobrotvorna večer na zadovoljstvo sviju i to s jednom jedinom namjerom - pomoć mladom čovjeku kojem je to u ovim trenucima najviše potrebno.

Koncert će se održati 11.12.2009. u prostoru MMC-a Studio s početkom od 20h.

Pozivamo sve ljude voljne pomoći da podrže humanitarnu akciju!

IGOR ERAK je priča o mladom čovjeku kojem se život u trenutku preokrenuo kada je na svom motoru doživio prometnu nesreću u kojoj je teško stradao.

27.10.2002. Most Mladosti - 60km/h - rupa na cesti/šaht - gubitak kontrole i pad.

Mladić od svoje 23.godine živi kao 100% invalid u invalidskim kolicima ovisan o tuđoj pomoći.

Zahvaljujući svojem pozitivnom stavu i majci s kojom živi u 30-ak kvadrata stana na drugom katu, pomoći liječnika i dobrih ljudi, Igor se veseli životu i svakom pa i najmanjem pomaku prema boljem.

Optimizam i nada da će jednog dana ponovo stati na vlastite noge pomogle su mu da prebrodi zadnjih sedam godina nesvakidašnjeg života: hematom na mozgu, povrijeđena kralježnica i pluća, stenoza dušnika, koma, dekubitusi nastali od ležanja, brojne operacije, svakodnevna borba za preživljavanjem i skupljanjem novaca za operacije i prijeko potrebnu rehabilitaciju! Jer šanse da ovaj mladić ponovo prohoda su velike.

Pročitajte Igorovo pismo:

Moje ime  je IGOR ERAK, imam 30 godina. Od svoje 23. sam invalid tj. 27.10.2002 imao sam nesreću, dosta tešku, jer posljedice su ogromne.

Na Mostu Mladosti prestrojavao sam se iz jedne trake u drugu, te po pričanju prijatelja motor mi je počeo "plesati", praviti osmice, nisam imao dodir sa asfaltom, jer sam naletio na praznu devijaciju (spojevi na cesti) mislim da i šaht ima veze. Pad je bio takav da su prijatelji mislili da ću ustati, vozio sam oko 60 km/h no nije bilo po njihovom. To popodne mi na Rebru operiraju hematom na mozgu, te ustanovljuju da imam unutarnje krvarenje. Isti dan kad sam nastradao ustanovili su da su mi dva kralješka pukla. U noći na 27.10.2002. voze me na Jordanovac gdje mi operiraju pluća. Doktori se bore za moj život, dvaput "odlazim", vodio sam bitku i s komom u kojoj sam bio do 20.11.2002. Od ležanja otvaraju se dekubitusi - lopatice, kičma, trtica, pete.

Na Jordanovcu nakon operacije pluća rade mi traheotomiju, te sredinom 12 mjeseca saznajem da imam stenozu dušnika. Iz bolnice Jordanovac odlazim 3.3.2003 u Dom umirovljenika gdje me smješta otac. No 22.05.2003. završavam u bolnici Fran Mihaljević i tamo ostajem do 22.08.2003. Tog dana se vraćam kući i od tada majka vodi brigu o meni.

Pošto imamo mali stan brat odlazi u podstanare, te naknadno i sestra. U 9.mjesecu iste godine odlazim na Rebro zbog abdomena i ostajem oko 20 dana. Bitka sa dekubitusima se nastavlja, te sam imao u par navrata operativne zahvate u bolnici na Svetom Duhu, gdje i danas obavljam kontrole. Što se tiče same stenoze bio sam nekoliko puta na Šalati, ali bezuspješno.

Slučajno uz dopisivanje na internetu od jedne Maje saznajem da su njezini poznanici vodili sina sa istom dijagnozom u Graz. Moja majka  stupa u kontakt sa gospođom koja nam daje podatke o doktoru, tako da sam ja u 10. mjesecu 2006. godine otišao u Graz. Prvu operaciju sam imao 07.05.2007. te iza toga još par. Kako mi se zakompliciralo i sa fistulom, godinu dana sam se hranio na sondu spojenu direktno u želudac. Sa sondom sam imao problema pa sam imao ispiranje trbušne šupljine. U bolnici Sestara Milosrdnica razbijaju mi kamen u mjehuru zbog kojeg sam u 9.mjesecu iste godine završio u bolnici Dr.Fran Mihaljević jer sam imao temperaturu 39°C.

Što se tiče Graza ne bi stigao do tamo da nije bilo dobrih ljudi koji su mi pomogli i HZZO-a. Zbog operacija i kontrola odlazio sam u Graz više od 20 puta. Bez akcije koju je imao RTL exkluziv ne bi "stigao" ni do Krapine. Moja i mamina mirovina iznosi 3200 kuna tako da s tim ne možemo baš puno. Što se tiče akcija bilo je i onih koje su snimljene, napisane, ali nisu objavljene.

Poslije RTL priloga o meni su dragi bajkeri prikupili prilog za mene,kao što su mi pomogli i ljudi velikog srca. No mojim problemima nije kraj, 17.08. ove godine naručen sam u Graz na operativni zahvat koji stoji 3220 eura, kupaonica nije prilagođena meni, a volio bih otići na dobru rehabilitaciju. U Varaždinskim toplicama sam bio 2004. godine i tamo sam  dobio dekubitus kojeg i danas imam; od tada nigdje nisam bio. Što se tiče akcije za lift koju je pokrenula poznanica Ivana, javio se jedan anonimni dobročinitelj koji je odlučio darovati lift.

Prva akcija koja je išla javljanje iz stana preko radija bila je čisti promašaj, kao i još nekoliko njih. Pomogla mi je mamina firma koja je kupila krevet. Naša župa mi je pomogla kad sam krenuo u Graz. Cure iz zbora me ne zaboravljaju povodom blagdana, a pojedine me obilaze što mi puno znači jer potrebna mi je i lijepa riječ. Kad završim s Grazom volio bih otići na more, nisam bio od 2002. godine. Majka je cijelo vrijeme sa mnom pa bih i zbog nje malo promijenio okolinu, jer nikud ni ona ne ide.

Moji sljedeći planovi su zatvaranje lubanje te traženje nekog rješenja za kičmu. No, neka ovo prođe i da se malo popravim i ojačam, pa onda u nove pobjede uz Božju pomoć. Kako je rekao jedan moj anđeo "jednu stepenicu smo prošli idemo na drugu".

Vjerujte mi BOLJE JE STO PUTA DATI NEGO JEDNOM TRAŽITI. VAMA HVALA ŠTO MI ŽELITE POMOĆI, A BOGU HVALA ŠTO MI JE DAO PRILIKU UPOZNATI VAS.

Igor Erak