Metro-portal.hr

objavljeno 11.09.2022. 17:01:00
FILMOVI

Velika retrospektiva Lars von Triera u kinu Tuškanac

Od 07. do 18. rujna zagrebačko kino Tuškanac prikazuje kompletnu retrospektivu Lars von Triera koju čini svih 16 autorovih naslova

Lars von Trier
Lars von Trier (Arhiva)

Retrospektiva Lars von Triera u kinu Tuškanac započinje u srijedu filmom Dogville (2003), prvim segmentom Trierove nedovršene 'američke trilogije'. U njoj se posvetio propitivanju tema i motiva koji ključno obilježavaju američko društvo, njegovu ´drugu stranu´ koju čine i netolerancija, prijetvornost te rasna i klasna diskriminacija. U ovoj snažnoj drami, u kojoj je glavnu ulogu ostvarila Nicole Kidman, Trier se bavi konceptom dobrote, a film je snimljen isključivo u studiju, s nacrtanom scenografijom, pri čemu je glumcima dozvoljena apsolutna sloboda u kreiranju uloga.

Drama Manderlay (2005), središnji je dio autorove 'američke trilogije' i svojevrstan nastavak Dogvillea u kojem su središnje teme ropstvo i društvena diskriminacija. Oba filma predstavljaju političke alegorije a redatelj ih u knjizi Trier o von Trieru naziva 'filmovima fuzije', djelima koja predstavljaju sjedinjenje tj. fuziju filma, kazališta i književnosti, podjednako na tematskim razinama, kao i na razinama kreiranja i izlaganja priča. U kontekstu kazališta, filmovi se naslanjaju na eksperimentalni odnosno 'epski' teatar Bertolta Brechta. 

Idioti (1998) su crnohumorna drama i jedini von Trierov film u potpunosti realiziran u skladu s postulatima Dogme 95. U njemu von Trier na površinskoj razini intenzivno provocira moralne standarde šire društvene zajednice, a kao svojevrsna protagonistica i ovdje se profilira naglašeno dobrodušna, plemenita i teško ranjena žena. Idioti su uspjelo, vrlo sugestivno i dojmljivim pseudodokumentarističkim prosedeom obilježeno djelo koje sadrži eksplicitne prizore seksa i koje odlikuju i izuzetno uvjerljive interpretacije kompletne glumačke postave. 

Nagrađivana egzistencijalna romantična drama Lomeći valove (1996) središnji je dio von Trierove trilogije (Idioti, Ples u tami) posvećen ženama koje su, zbog muškaraca koje vole, spremne na podnošenje i najvećih žrtvi. U ovom djelu von Trier je elaborirao koncept deset Dogminih zapovjedi, načela tzv. „zavjeta čistoće". Začudno, kompleksno i fascinantno poetično ostvarenje nose impresivne glumačke interpretacije Emily Watson  i Stellana Skarsgårda, a posrijedi je maestralno režiran, impresivno atmosferičan i značenjski izuzetno slojevit film. 

Impresivni mjuzikl Plesačica u tami (2000) nagrađen je Zlatnom palmom u Cannesu, dok je Björk nagrađena za glavnu ulogu. Film je ovjenčan i Europskom filmskom nagradom za najbolji europski film i glumicu. Riječ je o završnom segmentu von Trierove neformalne trilogije iskupljenja (Idioti, Lomeći valove) dijelom realiziranom po uzoru na postulate Dogme 95, dijelom s osloncem na klasične brodvejske i holivudske mjuzikle, a dijelom na poetiku Jean-Luc Godarda. Uz Björk, izvrsne uloge su ostvarili Catherine Deneuve, David Morse i Peter Stormare.

Neobična krimi-drama Element zločina (1984) dugometražni je von Trierov prvijenac i prvi dio trilogije Europa ili trilogije E (Epidemija, Europa) u kojoj je autor kreirao tjeskobnu i apokaliptičnu sliku našeg kontinenta i njegove distopijske budućnosti. Premda segmenti trilogije nisu narativno povezani, njihove poveznice su stilsko eksperimentiranje kao i tematiziranje socijalne i moralne krize Europe. Element zločina je nekonvencionalan neonoirovski krimić sporog ritma i nadrealne priče u kojem se zbivanja stalno odigravaju tijekom noći.

Drama Epidemija (1987) drugi je dio spomenute trilogije i dijelom autobiografsko ostvarenje usmjereno na pisanje scenarija. U njemu von Trier i scenarist Niels Vørsel glume same sebe, odnosno scenariste identičnih prezimena. Film funkcionira i kao lažno metafikcijsko djelo u kojem se glavna filmska priča prepliće sa scenama iz filma na kojem protagonisti rade. Epidemija je nekovrsna eksperimentalna art-horor fantazija, a u njoj je von Trier demonstrirao neke stilske osobine koje će mu desetak godina kasnije priskrbiti titulu 'Dreyera devedesetih'.

Nagrađivana triler-drama Europa (1991) završno je poglavlje trilogije i djelo realizirano impresivnom crno-bijelom fotografijom. U autorovoj viziji Europa je predstavljena kao područje obavijeno mračnim tajnama i napučeno demonima nacističke prošlosti. Filmom prevladava gotovo kafkijanski ugođaj nemoći i izgubljenosti pojedinca u svijetu koji ga okružuje. Takav ugođaj von Trier pojačava gotovo elementima horora, kao i učinkovitim dočaravanjem postratnog pesimizma i mizantropije, s odmakom prema fatalizmu. 

Za ulogu u nagrađivanoj egzistencijalnoj drami s elementima fantastike Melankolija (2011), intrigantnom spoju psihološke drame i filma katastrofe, Kirsten Dunst je u Cannesu nagrađena kao najbolja glumica. Film je središnji dio von Trierove neslužbene trilogije (zapravo tetralogije) nazvane Depresivna (Antikrist i dvodijelna Nimfomanka). Prema vlastitim riječima, nadahnuće za film dobio je nakon depresivne epizode koju je pretrpio, kao i zaintrigiran time što depresivne osobe imaju tendenciju da ostanu smirene tijekom katastrofalnih zbivanja.

Psihološka drama Antikrist (2009) nagrađena je za najbolju glumicu (Charlotte Gainsbourg) u Cannesu. Antikrist je nerijetko halucinantna alegorijska priča o borbi za opstanak između muškog i ženskog principa. Posvećen velikom Andreju Tarkovskom, ovo je svojevrstan redateljev celuloidni 'obračun sa ženama' koncipiran kao religijskim simbolizmom i biblijskim konotacijama obilježena cjelina. Najkontroverznije i najprovokativnije autorovo djelo, zbog uznemirujućih scena (samo)sakaćenja, eksplicitnog seksa i mizoginog tretiranja žene, nije film za svačiji ukus. 

Kontroverzne erotske psihološke drame Nimfomanka 1 & 2 (2013) još su jedno autorovo prepoznatljivo ostvarenje, a bit će prikazane znatno dulje, redateljeve verzije filma. Eros i thanatos, grubost i poetičnost, mizantropija i ljubav u von Trierovu filmu skladno idu ruku pod ruku, a dominantno psihički razvoj i sazrijevanje ovisnice o seksu (vrlo uvjerljiva i hrabra Charlotte Gainsbourg) predočeni su vrlo suptilno, zavodljivom i elegantnom vizualnom fakturom te izuzetno sugestivnom i atmosferičnom režijom

Pet prepreka (2003) je film ostvaren u suradnji von Triera i uglednog danskog dokumentarista Jørgena Letha. Njegov kratkometražni film Savršeno ljudsko biće (1967) von Trier smatra najsavršenijim filmom ikad realiziranim pa je Lethu predložio da zajednički snime njegov prepravak u kojem bi se na inovativan način pozabavili samim procesom stvaranja filma. Rezultat je intrigantna priča o nastajanju filma koja je dodatno oplemenjena isječcima iz Lethova izvornog ostvarenja, te izuzetno zanimljivi i donekle voajeristički uvid u razgovore dvojice redatelja.

Jedno od von Trierovih manje poznatih i značajnih ostvarenja je komedija Šef svega (2006) koja na zanimljiv, pomaknut i farsičan način govori o odnosima u korporacijama i korporativnom ustroju. Jedno od autorovih manje zahtjevnih te komunikativnijih i pristupačnijih djela realizirano je niskim proračunom i na razmjerno intrigantan način progovara i o korporativnim igrama moći. Sam von Trier se na početku filma pojavljuje kao odraz u prozoru poslovne zgrade, najavljujući da slijedi komedija koja nije „vrijedna razmišljanja". 

U psihološkoj drami Kuća koju je sagradio Jack (2018) von Trier se na metatekstualnoj razini dijelom oslanja na Danteov Pakao, a izuzetno mizantropski i načelno odbojan film vrlo dobro oslikava autorov pesimizam. Von Trier humanizira psihopatskog serijskog ubojicu, no to čini na izvedbeno razmjerno dojmljiv način, kreirajući cjelinu vrlo dobrog ritma i efektne ugođajnosti. Osim psihološke nelagode, film svakako sadrži i dovoljno nelagodnih eksplicitnih nasilnih i makabričnih scena, zbog čega je tijekom premijere filma u Cannesu publika izlazila s projekcije.

Konačno, bit će prikazana Medeja (1988), osuvremenjena, krajnje stilizirana i veoma uspjela transpozicija Euripidove tragedije. Nastao prema scenariju velikog danskog i jednog od najvećih autora u povijesti filma Carla Theodora Dreyera (koji je Preben Thomsen prilagodio von Trieru), film je financirala danska televizija, iako u konačnici djelo nema gotovo ni jednu stilsku karakteristiku televizijskoga filma, već obiluje vožnjama kamere, ekspresivnom rasvjetom, eliptičnom motažnom, sugestivnom atmosferom i krupnim planovima.  

11.09.2022. 17:01:00
http://metro-portal.hr/velika-retrospektiva-lars-von-triera-u-kinu-tuskanac/139213/