Neki mediji već govore o 'misi četiriju papa' u Bazilici svetog Petra. Bit će to događaj kakav Rim ne pamti u svojoj povijesti, kanonizacija dvojice papa u nazočnosti dvojice živućih papa, Franje i Benedikta XVI., rekao je mons. Liberio Andreatta, ravnatelj vatikanske agencije za organiziranje hodočašća.

No glasnogovornik Svete Stolice nije poslije htio potvrditi Benediktov dolazak, s obzirom na dob pape u miru.

Kardinal Joseph Ratzinger, predstojnik Kongregacije za nauk vjere, bio je jedan od najbližih suradnika pape Ivana Pavla II. i sudionik Drugog vatikanskog sabora na kojemu je iznio nove ideje. Poslije je priznao da je taj skup bio najvažniji događaj u njegovu životu na temelju kojega je razvijao svoje teološke zamisli u stotinama tekstova.

Koncil je smatrao 'obnovom u kontinuitetu' a ne 'raskidom' s prijašnjom Crkvom.

Nakon njegova neočekivana odreknuća u veljači 2013. i izbora pape Franje u ožujku te godine, dvojica papa su uspostavila srdačnu suradnju, živeći na nekoliko stotina metara u vatikanskoj državici. Papa u miru je ostao vjeran svom obećanju da se neće miješati u stvari svog nasljednika, ali je rekao da će uvijek dati savjet ako se to od njega zatraži.

Ivan XXIII, Dobri Papa, kada je na iznenađenje rimske kurije sazvao Koncil, pokrenuo je četverogodišnji proces koji će uskladiti odnos Crkve i modernoga svijeta te drugih svjetskih religija. Dijalog koji je Ivan XXIII. počeo sa Sovjetskim Savezom na kraju je doveo do pada Željezne zavjese za pontifikata Ivana Pavla II., s kojim će zajedno u biti proglašen svetim.

Ivan Pavao II bit će proglašen svetim iako se uz njega vezuje samo jedno čudesno ozdravljenje jer je toliko štovan da mu drugo čudo i ne treba. Da se pitalo vjernike, karizmatični i voljeni Ivan Pavao II., prvi papa kojeg nazivaju Velikim u novom tisućljeću, bio bi proglašen svetim istog trena kad je umro.

Pontifikat Ivana Pavla II., putnika, poliglota, sportaša i književnika, pamtit će se po njegovim putovanjima i golemoj medijskoj pokrivenosti njegovih aktivnosti, ulozi u rušenju komunizma, po neposrednoj i masovnoj komunikaciji s vjernicima i hrabrosti u traženju oprosta za grijehe Crkve, promicanju ekumenizma, ulasku u sinagogu i džamiju, dubokoj sućuti za manjine i nepokolebljivoj obrani tradicionalnih crkvenih učenja.