Spomendan je svetog Valentina, tradicionalni Dan zaljubljenih, koji se u posljednje vrijeme "sveo", među ostalim - na Dan darivanja onih koje volimo. Drugim riječima - pod utjecajem Zapada Valentinovo se pretvorilo u konzumeristički blagdan, kojemu se najviše vesele trgovci.

O sv. Valentinu pouzdano se ne zna gotovo ništa. Živio je u 3. st. Bio je biskup u Terni. Tada je kršćanstvo bila mlada religija, a na vlasti je bio car Klaudije II. Car je zabranio ženidbu i zaruke vojnicima kako bi spriječio njihovu želju za ostankom kod kuće. No, svećenik Valentin potajno je vjenčavao one koji su to htjeli. Car ga je zatim osudio na smrt.

Tradicije Valentinova različite su po zemljama.

U Engleskoj su prije sto godina oblačili malu djecu u odrasle na Valentinovo. Djeca su išla od vrata do vrata i pjevala. U Walesu se darivale drvene izrezbarene žlice. Simboli su najčešće bili srca i ključevi.

U nekim zemljama je običaj da djevojka od mladića dobije odjeću kao poklon, a ako ona zadrži dar znači da se želi udati za njega.

Uz blagdan Valentinova vezane su mnoge predaje od kojih jedna kaže da je to dan kad se 'ptice žene', a njihov pjev navješćuje kraj zime i približavanje proljeća. Nekada su naši stari vjerovali da prvi susret s osobom drugog spola na Valentinovo - označava životnog odabranika.

Sv. Valentin prema narodnom vjerovanju nije samo zaštitnik zaljubljenik, nego i zaštitnik od 'velikih bolesti'. Naime, izvor imena Valentin je u latinskoj riječi válens što znači zdrav, krepak. Narod ga zaziva u pomoć kod očnih bolesti, padavice i u drugim potrebama sve tamo od ranog srednjeg vijeka.

U starih Grka je od sredine siječnja do sredine veljače bio mjesec Gamelion u kojem se obilježavala svetost braka Here i Zeusa. U antičkom Rimu 14. veljače slavila se božica Juno - zaštitnica braka, a 15. veljače bio je dan kad se slavio Lupercus, bog plodnosti, u povodu čijeg slavlja su ljudi izmjenjivali pisma i poruke.