S našim proslavljenim oskarovcem Brankom Lustigom razgovarali smo u povodu održavanja 2. Jewish Film Festivala što će se održati u Zagrebu od 11. do 15. lipnja. Bit će prikazano više od 20 filmova, a Lustig je uključen kao predsjednik volonter. Osim o filmovima koji će biti prikazani na festivalu, s Lustigom smo razgovarali o njegovom angažmanu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, poslu producenta, obitelji i svađi s Ridleyjem Scottom.

• Recite mi nešto o Židovskom filmskom festivalu koji će se u lipnju po drugi put održati u Zagrebu?

- U prvi sam upao slučajno. Došao sam kao gledatelj i jako mi se svidio. Direktorica festivala Nataša Popović i ja skoro godinu dana od Charliejeve terase do mog stana u Los Angelesu razgovaramo o svemu što će biti na festivalu. Najveći problem festivala vidim u nedostatku publike, jer mislim da kino od 700 mjesta u centru grada zaslužuje više publike nego ono na Tuškancu i bojim se da neće biti pun. Ali gledajući i birajući program s Natašom, Brankom Ivandom, Mirom Wolf i Zlatkom Bourekom, mislim da smo odlično izabrali.

• Kakav će biti program?

- Počinjemo s ‘Krivotvoriteljima’, dobitnikom Oscara za najbolji strani film, Beaufortom koji vjerno prikazuje život u logoru. Preporučio bih i film ‘Bubble’, priču o dva homoseksualca u Tel Avivu. Festival otvaramo jednim starim hrvatskim filmom koji će biti iznenađenje, i to kao hommage Borisu Dvorniku. Imamo i dokumentarce koji su odlični, ali su jako dugački. To je za prave sladokusce. Izdvojio bih ‘Champagne spy’ o jednom špijunu koji obilazi partyje, a radi za izraelsku obavještajnu službu, zatim  ‘Silovanje Europe’ o krađi slika za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslasticu ‘Imaginary Witness’ u kojoj sudjeluje i moja malenkost. Dokumentarac je to o antisemitizmu u Hollywoodu tijekom 30-ih godina 20. stoljeća koji je bio vrlo izražen i neobičan.

O razlazu s Ridleyem Scottom‘Svi brakovi manje-više traju kratko. Moj brak s Ridleyjem trajao je osam godina. On je ostario i ja sam ostario. Radio sam producentski posao, a on mi ga u jednom trenutku nije dao jer je htio biti glavni. Kada sam tražio da budem treći producent u ‘Američkom gangsteru’, on mi to jednostavno nije dao. Unatoč tome, mislim da je Ridley jedan od najvećih genijalaca nakon Spielberga.’ 

• Već se duže vrijeme priča o vašem angažmanu na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Hoćete li raditi kao predavač na ADU?

- Počet ću ove godine.

• Može li se producentski zanat naučiti na akademiji i od koga ste vi učili?

- Ne može, ali ja ću pokušati. Ja sam svoj zanat učio noseći kave. Treba početi nositi kavu i ako je kava u onom momentu dobra za redatelja, on vas ponovno pozove. Ako ste mu nosili lošu kavu, onda je vaša karijera propala i morate naći nekog novog redatelja. Na početku je sve pitanje probitka, toga hoćete li se nekome svidjeti. Kad se jednom probijete, onda oni vama nose kavu. Naravno, ako imaš veze i novca onda ti ne treba kava. No ako, kao ja, nisi imao novca, onda moraš nositi kave.

• Vaš prvi veliki uspjeh bila je serija ‘Vjetrovi rata’ koja je dobila brojne nagrade. Je li teže danas biti producent nego u vrijeme ‘Vjetrova rata’?

- Danas je puno teže. Ima puno zvanih, a malo je odabranih. Danas se rade filmovi po cijelome svijetu, i to nezavisni, za male novce, i svi pokušavaju. Veliki studiji više ne trebaju producente, imaju ih dovoljno. Ja sam došao u ono doba kada je trebalo raditi filmove izvan SAD-a i to mi je dobro došlo. Najviše mi je pomogao Dan Curtis s kojim sam radio na ‘Vjetrovima rata’.

• Kako je došlo do toga da budete direktor te serije, pomoćnik redatelja i pridruženi producent?

- Nisam homoseksualac, ali Dan Curtis je bio zaljubljen u mene i više nije mogao ništa zaustiti a da ne spomene moje ime. Kad smo završili snimanje, on je zaboravio engleski. Pokupio je moj engleski s hrvatskim akcentom. Nije mogao bez mene i tako sam ja morao obavljati sve te funkcije.

• Gdje držite svoje Oscare?

- Trenutno na tavanu. Pošto smo došli na šest mjeseci u Hrvatsku, naša Julietta ih je sakrila. Naime, ona je zadužena za Oscare. Stalno ih glanca, a ja vičem na nju da ne ih ne glanca toliko jer će im skinuti boju.

• Studirali ste glumu. Glumili ste u Kozari, a imali ste neke cameo uloge u ‘Mirotvorcu’ i ‘Schindlerovoj listi’. Je li vam žao što niste postali glumcem?

- U Kozari su mi iskopali oči i kad su mi skinuli šminku ništa nisam vidio sljedeća dva dana. Uspjeli su mi nasreću vratiti vid. Teško je biti glumac. Mislim da nema puno velikih glumaca. Boris Dvornik je veliki glumac, Fabijan Šovagović i Rade Šerbedžija također.

• Razmišljate li o mirovini?

- Što je to? Ne mogu zamisliti da ništa ne radim.

• Koliko producenti zarađuju? Jesu li oni bogati ljudi?

Ima onih koji zarađuju milijune, ali ima i onih koji ne zarađuju, ali su sretni. Ja spadam u one koji ne zarađuju milijune, ali sam sretan. Imam jako dobru suprugu koja mi je puno pomogla. Važno je imati nekoga tko neće vikati na vas kada dođete kući.  Da nije bilo nje možda nikada ne bih napravio takvu karijeru. A imam i prekrasnu kćer.

• Vaša kćer je baš dobila posao u braniteljstvu Haškoga suda?

- Prekjučer joj je bio prvi dan i oduševljena je. Nazvala me i rekla kako su svi suradnici dobri. I rekla mi je ‘Tata, ovi svi generali tebe poznaju’. Znači da sam jako star. Na NYU je završila publishing, upisala Law school na istom sveučilištu i  završila drugu godinu. Otišla je na intership u Haag. Radi kao asistent Vesni Alaburić na obrani generala Milivoja Petkovića. Mene je fascinirala izjavom kada sam joj rekao da brani te ljude koji su optuženi za ratni zločin. Tada mi je rekla ‘Tata, svaki čovjek ima pravo na obranu’. Na tu njezinu rečenicu ništa više nisam mogao reći.

• Kako provodite slobodno vrijeme? S kime se družite?

- Nemam slobodnog vremena, a družim se sa suprugom i psom. Dobivam jako puno scenarija. Imam četiri knjige koje moram pročitati i jednostavno se ne stignem odmoriti.

• Možete li mi reći nešto o raspoloženju Američke akademije kada je u pitanju donošenje odluka o nominacijama za Oscar i pobjedniku?

- Mi gledamo po 62 filma. Dolazim kući u ponoć. U dva tjedna vidjeti toliko filmova, stvarno je teško. Postoje određeni lobiji, ali činimo sve što možemo. Glasuje šest tisuća ljudi. To je veliki mehanizam i nije namješteno, jer na kraju brojke odlučuju.

• Pratite li novi hrvatski film i koji su vam redatelji mlađe generacije zanimljivi?

- Pratim i gledam sve. Volim ‘Žive i mrtve’ Kristijana Milića. Prošli tjedan sam organizirao festival našeg filma u suradnji s hrvatskim konzulatom u Los Angelesu i Hrvatskim audiovizualnim centrom. Mislim da je Milić napravio fenomenalan film i prvi koji govori o ratu a da mi se svidio. Ima i dobrih mladih scenarista poput Ive Salaja i Ognjena Sviličića koji mi se jako sviđaju. Nadam se da će Audiovizualni centar i novi Zakon o filmu pomoći i malo rasteretiti Ministarstvo kulture. Teško je s malo sredstava nahraniti sve, ima puno zvanih, a malo odabranih. U današnjoj situaciji, tko će dati toliki novac za snimanje filmova? Film je jako skup, a sredstva su ista. A ne mogu ljudi raditi besplatno.

Sjećam se kad sam s Tomislavom Radićem snimao ‘Timona Atenjanina’  za 11 milijuna dinara, što je bio rekord u ono vrijeme. Putovali smo vlakom u Zadar i, da uštedimo novac, snimali neke scene u vlaku. Sjećam se Shakespearove rečenice iz tog filma:  ‘I ceremonije su izmišljene zato da sjaj dadu blijedim djelima’.

• I za kraj, je li vam žao što ste prekinuli suradnju s Ridleyjem Scottom?

- To je neki novinar i njega nedavno pitao, a on je rekao da ga ne pita o Lustigu  jer bi mogao puno toga reći. Svi brakovi manje-više traju kratko. Moj brak s Ridleyjem trajao je osam godina. On je ostario i ja sam ostario. Radio sam producentski posao, a on mi ga u jednom trenutku nije dao jer je starac i htio je biti glavni. Kada sam tražio da budem treći producent u ‘Američkom gangsteru’, on mi to jednostavno nije dao. I tako je došlo vrijeme rastanka. Unatoč tome, mislim da je Ridley jedan od najvećih genijalaca nakon Spielberga. On je stvarno čovjek koji sve zna. Ne treba scenografa, kamermana, art directora. On je ono što je svojedobno bio Goddard.  Pravi filmaš. Kao i Michael Mann. Oni su posljednji Mohikanci. Ridley u sebi ima genijsku iskricu koju rijetko tko ima i uvijek će raditi dobre filmove. Vrlo sam ponosan što sam radio s njim i žao mi je zbog svega, ali to je život.