Đuro Utješanović, glumac poznat po svojim ulogama raznih žandara, ustaša i ostalih neomiljenih likova napustio nas je. 26. veljače od posljedica moždanog udara. 

Još kao dijete je izgubio oba roditelja: otac Drago je poginuo 1943. u njemačkom napadu na partizansku podzemnu bolnicu, a majku Dragicu 1945. ubijaju pljačkaši, tako da se ne zna točno kad je rođen, no za godinu rođenja uzima se 1940.

U Kikindi je zavšio osnovnu školu. Utješanović je 1956. poslan u Split gdje je pohađao šumarsku školu zajedno s još jednim budućim velikim hrvatskim glumcem Ivicom Vidovićem.

Po završetku srednjoškolskog školovanja vraća se u Kikindu, odakle je, opet protiv svoje volje, poslan u Sarajevo na šumarski fakultet. Šumarski fakultet mu nikako nije bio po volji, i nakon dvije godine studija odlučuje "pobjeći" iz Sarajeva u Zagreb. U Zagrebu će nešto kasnije upisati i glumu, za koju je pokazivao zanimanje još od srednjoškolskih dana.

Poslije stjecanja diplome deset je godina radio u kazalištu Gavella, a potom je odlučio napustiti kazališne daske. Često je glumio u filmovima, i to najviše tada nepopularne uloge žandara i ustaša. Struka će reći da je najveći trag ostavio na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je bez prekida nastupao gotovo tri desetljeća.

U novije vrijeme ostati će upamćen po ulozi Tetka u Večernjoj školi Željka Pervana gdje je pokazao talent za improvizaciju. Zapažene uloge je ostvario u filmovima: Hajdučka vremena (1977.), Vlakom prema jugu (1981.), Krhotine (1991.), Kad mrtvi zapjevaju (1998.). Kratku, ali zapaženu ulogu imao je i u Oskarom nagradjenom filmu Ničija Zemlja.

Popularnost je stekao i u zabavnoj emisiji Hrvatske televizije Jel' me netko tražio, a sa sinom Dragom često je nastupao u kazališnim predstavama diljem Hrvatske.