Izložba je otvorena do 23. 12. 2025., radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

Ovaj predgovor, kao i rad Svana Radulovića Matice, razvija se kroz postupak eliminacije. Umjesto da određuje što slika, izložba ili umjetnost jesu, promatra uklanjanje pretpostavki na kojima se njihovo značenje obično temelji - preglednosti, narativa, referentnosti, autorstva, materijalnosti i neutralnog izložbenog prostora. Upravo kroz te odsutnosti postaje moguće preispitati što umjetnost danas jest i zašto joj se vraćamo, iako više ne počiva na pretpostavkama koje su je nekoć oblikovale. Izložbu čini niz digitalno izvedenih slika istih dimenzija, poredanih u zbijenom i neprekinutom ritmu duž zidova. Izrađene su u Paintu i otisnute bez odstupanja, a nestabilna rasvjeta koja se pali i gasi u nepravilnim intervalima onemogućuje preglednost. Izložba se zato ne otkriva odjednom nego kroz kratke fragmente, a tek kretanjem kroz prostor postaje jasno da radovi tvore kontinuiranu, ali nepovezanu sekvencu nalik filmskoj vrpci bez uspostavljenih odnosa. 

Unutar slika pojavljuju se fragmenti prizora iz filma, povijesti umjetnosti, popularne kulture i svakodnevnih vizualnih signala. Reference su prepoznatljive, ali ne djeluju simbolički jer su i same već bile nečiji citati. U lanac ulaze i autorovi raniji motivi, bez statusa koji bi ih izdvajao. Auto-referencijalnost se ne pojavljuje kao osobna gesta, nego kao posljedica rada sa stvarima koje su već u optjecaju.

Ovakav odnos prema izvorima povezan je s autorovim odnosom prema slikarstvu. Referenca na art brut i bad painting, nekoć prije svega stilska, danas je konceptualni okvir rada. Art brut počiva na materijalnoj sirovosti, dok Paint u potpunosti uklanja materijalnost u kojem digitalna plošnost briše gestu, pigment i podlogu. Ako slika može nastati alatom koji zaobilazi tradicionalni slikarski postupak, slikarstvo više ne zadržava povlašteno mjesto. Paint, program banalnih i ograničenih mogućnosti, postaje pragmatičan alat koji svodi sliku na minimalne tehničke uvjete. Autorova verzija slikarstva prihvaća upravo taj reducirani okvir. Slika nije nositelj sadržaja nego rezultat alata, element sustava u kojem više nije presudno što je prikazano, nego što prikaz uopće može biti kada mu se uklone gesta, materijalnost i autorska stabilnost.

Galerijski prostor pritom nije neutralni okvir nego aktivni medij. White cube destabiliziraju svjetlo i gustoća postava gdje su radovi vidljivi samo u kratkim intervalima, fragmenti se preklapaju, a pogled ostaje poremećen. Publika ne može promatrati radove na uobičajen način, pa kretanje postaje uvjetovano i brže, a vrijeme gledanja određuje sama izložba. U takvim uvjetima izložba ne nudi jednoznačno značenje ni stabilan način čitanja. Reference ne vode prema izvoru, autorstvo se raslojava, a prostor i svjetlo svojom apstraktnom, gotovo apsurdnom dramaturgijom djeluju kao aktivni mediji, dok linearni niz slika proizvodi privid narativa koji se nikada ne uspostavlja. Izložba se zato ne bavi time što rad znači, nego time kako se značenje uopće pokušava uspostaviti. Ne ukida smisao, nego pokazuje da ga ni slika ni prostor ni svjetlo ne nose samostalno, nego jedino u međusobnom odnosu.

Kada se uklone narativ, autorstvo, materijalnost i preglednost, ostaje ono što se ne može eliminirati: činjenica da je slika tu, i pogled koji joj se unatoč tome stalno vraća. Upravo se u tom ponovljenom susretu između rada, prostora i gledatelja, susretu koji se stalno obnavlja iako ne zna što traži, nalazi ono što umjetnost još uvijek održava. Ako je umjetnost dijelom i praksa uzaludnosti, tada je upravo ta uzaludnost ono što je drži na životu: ponavljanje pokušaja, tvrdoglava prisutnost slike i naša potreba da joj se približimo još jednom. U tom minimumu, u slici koja ne objašnjava ništa, ali i dalje zahtijeva pogled, možda se nalazi ono što od umjetnosti danas još uvijek ostaje. (predgovor, Jelena Šimundić Bendić)

BIOGRAFIJA

Svan Radulović Matica rođen je u Zagrebu 1992. godine. Studirao slikarstvo je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radi kao dizajner rasvjete i aktivno se bavi likovnom umjetnošću. Izlagao je u Galeriji Greta, Zagreb: Menschlichkeit, 2018.; Garaži Kamba, Zagreb: Flux Capacitor, 2019. s Andrejom Beštakom; u Galeriji Arsenal, Hvar: Potemkinov gost, 2020. s Johnom Miličićem; Galeriji SC, Zagreb: Svan, Sven, 2021. te sudjeluje na skupnoj izložbi u galeriji 36 Mountains festival: 30+40, 2022. Godine 2025. izlaže u Galeriji Kluba Kocka, Split: SVAN III u programu NMG@PRAKTIKA, u Galeriji Kvart, Split: KAE/CAE s Johnom Miličićem s kojim također izlaže u Garaži Kamba, Zagreb: Isprika. Živi i radi u Zagrebu.