Ovo se smatra važnim događajem ne samo za neretvanski kraj nego i za Hrvatsku jer se vraća ta naša najveća ptica močvarica i vrsta koja je izumrla u Hrvatskoj prije gotovo stotinu godina, prenosi Hina. Državni zavod za zaštitu prirode ističe da je u Hrvatskoj do danas izumrlo pet vrsta ptica gnjezdarica, a jedna od njih je i kudravi nesit (Pelecanus crispus). Navode i da on je u zadnjih 50 godina zabilježen tek nekoliko puta u Kopačkom ritu te da se zato neizmjerno vesele što je Hrvatsko ornitološko društvo izvijestilo o pojavi jedne jedinke kudravog nesita na ušću Neretve.

Voditelj Ornitološke postaje Hrvatskog ornitološkog društva u Metkoviću Bariša Ilić u tijeku redovita motrenja i brojenja ptica u rano nedjeljno jutro 20. ožujka na ušću Neretve uočio je kudravog nesita u gnijezdećem ruhu. Raspitivao se među lokalnim ribarima i doznao da je nesit doletio između 16. i 18. ožujka i da se stalno zadržava oko ušća Neretve.

Naime, 1905. ornitolog Juraj Kolombatović objavio je da se kudravi nesit na Neretvi još gnijezdi, ali da mu brojnost naglo pada, a oko 1950., za ponovnih istraživanja, utvrđeno je da su izumrli i da ih više uopće nema, zbog vrlo intenzivna lova na ptice i ribarenja, a onda i opsežnih melioracija.

Tijekom motrenja ptica 80-ih godina 20. stoljeća vrlo se rijetko mogla uočiti bilo kakva patka ili liska, čaplje su bile malobrojne, vidljive pojedinačno ili u vrlo malenim jatima, a gnjurci, ronci, plijenori, žličarke.... malobrojni i neredovito su se pojavljivali. Pri svakom brojenju bili su uočeni brojni i uporni lovci (krivolovci) koji su i danju i noću lovili ptice močvarice. U početku 21. stoljeća takav način lova ipak pomalo slabi i usporedno ptičji svijet, sporo i postupno, postaje sve bogatiji, pa se otprilike od 2007. taj proces naglo ubrzava, najviše zahvaljujući policiji koja sprječava krivolov.

Predsjednik Hrvatskog ornitološkoga društva Dragan Radović i voditelj Ornitološke postaje u Metkoviću Bariša Ilić navode kako "reakciju ptičjeg svijeta nije trebalo dugo čekati. Od te se godine brojnost, dužina zadržavanja i raznolikost vrsta naglo povećava, pa u prošloj i u ovoj godini Neretva ponovno postaje ptičji raj u kojem se redovito i u sve većem broju zadržavaju mnogobrojne vrste ptica močvarica, a ovog proljeća i do tri tisuće ptica istodobno, najviše raznih vrsta pataka, gnjuraca, lisaka, čaplja, žličarka.... U taj broj nisu uključeni inače brojni galebovi".

Stoga osobito veseli da je taj očit napredak i oporavak ptičjega svijeta u neretvanskoj dolini okrunjen povratkom kudravog nesita te se nadaju da će u bliskoj budućnosti on postati sve redovitiji i brojniji, a u daljoj budućnosti ponovno postati i neretvanska, dalmatinska i hrvatska gnjezdarica. Napominju da je njegovo englesko ime Dalmatian Pelican i da je po tom imenu poznat diljem svijeta, a to je ime upravo i dobio po neretvanskoj, na žalost, izumrloj populaciji.

Ističu kako su sredozemna močvarna područja općenito poznata po golemoj raznolikosti i bogatstvu ptičjega svijeta te da je, na žalost, zbog prevelika lova i nebrige neretvanska dolina ispala iz kruga tih najpoznatijih i najbogatijih močvarnih područja (Camargue u Francuskoj, Donana u Španjolskoj, nekoliko laguna u Italiji, Turskoj, Tunisu i td.).

Državni zavod za zaštitu prirode izvijestio je kako je pet vrsta ptica gnjezdarica potpuno izumrlo i u Hrvatskoj se više ne vide ni kao preletnice ni zimovalice - ćelavi ibis koji se nekad gnijezdio u okolici Pule (u 16. i 17. st.), kudravi nesit koji se nekad gnijezdio u neretvanskoj dolini (do početka 20. st.), crkavica (vrsta strvinara) čije je zadnje zabilježeno gnijezdilište bilo u NP "Paklenici" (potkraj 20. st.), sup starješina (vrsta strvinara) koji je izumro u početku 20. st., a gnijezdio se u Slavoniji, na Kvarneru i u srednjoj Dalmaciji te tetrijeb ruševac koji se gnijezdio na Ravnoj gori i u zapadnoj Slavoniji u drugoj polovici 19. stoljeća.