Nicolas Sarkozy ipak neće morati iza rešetaka u društvu dilera i kradljivaca automobila. Čak i ako žalbeni postupak bude neuspješan, on će kaznu moći mirno odsjediti u kućnom pritvoru s elektronskom lisicom. A njegova žena ga može zabavljati i uz gitaru pjevati pjesmicu s refrenom "Možeš što hoćeš, ali ne daj da te uhvate".

U Sarkozyjevo doba se mnogo toga sakupilo. Francuzi su se čak zabavljali pikanterijama njegovog ljubavnog života, ali njegove političke nepodopštine su tek kasnije postale poznate. Sad je osuđen jer je sud utvrdio dokazanim kako je 2014. podmitio jednog državnog odvjetnika kako bi dobio informacije o određenoj istrazi.

Već u toj priči je sve što treba za dobar film: tu su i mobiteli za jednokratnu uporabu, prisluškivani telefonski razgovori, odličan položaj na funkciji u Monaku... A niti to nije sve: Sarkozy je već bio pred sudom, ali je oslobođen optužbe kako je od nasljednice kozmetičkog carstva L'Oreal, Liliane Bettencourt primio donaciju koju nikad nije prijavio. Ali ta afera ga tereti već godinama.

Svi predsjednički skandali

A francusko pravosuđe još nije završilo s bivšim predsjednikom. Već za dva tjedna počinje još jedan postupak zbog ilegalnog financiranja njegove predsjedničke kampanje 2007. Tu je riječ o 50 milijuna eura koje je Sarkozy navodno dobio od, ni manje ni više, nego od bivšeg libijskog diktatora Gadafija. A onda se još vodi istraga i zbog poslića savjetnika za jednu rusku kompaniju, a ima i neugodnih pitanja o "zapošljavanju" njegove prve supruge kao "suradnice".

Sarkozy je sad već drugi bivši predsjednik koji je osuđen pred francuskim sudom: već 2011. je to zadesilo Jacquesa Chiraca kad je osuđen zbog pronevjere i zlouporabe novca u doba dok je bio gradonačelnikom Pariza. Najviše prašine se podiglo kod postupka protiv Francoisa Fillona koji je godinama "zapošljavao" svoju suprugu na račun državne potpore političkim strankama, makar ona u životu nije radila niti sekunde. On nije bio predsjednik, ali umalo: jer Fillon je bio veoma izgledan predsjednički kandidat francuskih konzervativaca, ali je postupak uništio njegovu političku karijeru - što je otvorilo vrata predsjedničke palače Emmanuelu Macronu.

Privilegije u opisu radnog mjesta

Još do prije par desetljeća je u Francuskoj bilo drugačije: na primjer optužba kako je Valerie d'Estaing primio vrećicu punu dijamanata od tadašnjeg diktatora Srednjoafričke Republike Bokasse je potonula pod tepihom. A i da je nekadašnji predsjednik Francois Mitterrand svoju ljubavnicu i njenu kćerku ne samo smjestio u državni stan nego i odredio policijsku pasku je u to doba u Francuskoj bilo "normalno". Jer u toj državi su dugo vremena za vladajuću elitu vladala druga pravila nego za obične građane. A to je samo poticalo srdžbu koju Francuzi gaje protiv svojih vladajućih političara.

Ali došla su druga vremena: već nekoliko godina se i državno odvjetništvo sve više bavi deliktima političara koja su prije prolazila nekažnjeno. Porasla su očekivanja javnosti kako svi mogu biti kažnjeni, bili oni veliki ili mali. Kojekakve veze i vezice sve manje pomažu jer je sve veći strah kako bi onda i njima policija mogla pozvoniti na vrata zbog te "male usluge". I najnovija istraga slučajeva spolnog napastovanja među bogatima i slavnima Pariza svjedoči o toj promjeni klime.

Gotovo je, gotovo...

Naravno da postupci poput ovog protiv Sarkozyja kriju i svojevrsne rizike. I bivši predsjednik je neprestance ponavljao kako je sve to lov na vještice. A moguće je i da se takvi procesi protiv političara politički instrumentaliziraju od protivnika. Tu sad i pravosuđe mora još dokazati svoju objektivnost i neovisnost.

Za bivšeg predsjednika je već i ova presuda težak udarac. Jer on je ozbiljno razmišljao vratiti se u politiku i sljedećeg proljeća pokušati opet biti kandidat za predsjednika jer konzervativna stranka nema nekog vjerodostojnog kandidata. Formalno bi on ipak mogao biti kandidat, ali ući u izbornu bitku kao kažnjavana osoba je veoma teško. U svojoj stranci on i dalje može vući konce, ali ova presuda je i jasna poruka kako baš nitko nije iznad zakona. Zato je i to važan signal frustriranim Francuzima koji su već odavno izgubili svaku iluziju.