Kada se ovih dana, svejedno gdje na svijetu, sastanu šefovi država i vlada, uvijek se govori samo o jednom čovjeku koji (još) nije nazočan: o Donaldu Trumpu, novoizabranom predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država. Ne manjka dobrih savjeta za tog milijardera, a tako je bilo i prošlog vikenda, na sastanku na vrhu Azijsko-pacifičke ekonomske suradnje (APEC) u Limi.

Tamo je domaćin, peruanski predsjednik Pedro Pablo Kuczynski, upozorio izabranog predsjednika na opasnost od zatvaranja tržišta i pozvao na slobodnu trgovinu. No ne misle svi u njegovoj zemlji tako. Sredinom prošlog tjedna održani su prosvjedi protiv sporazuma o slobodnoj trgovini TPP koji su okončani nasiljem. Ovaj sporazum o "Transpacifičkom partnerstvu", koji je u međuvremenu potpisan, mora još ratificirati i parlament u Limi. Kritičari osporavaju taj sporazum, između ostalog i zato što je dogovoren iza zatvorenih vrata. To su tonovi koji su poznati i u Europi kada se radi o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i SAD-a: o crvenoj krpi TTIP.

Za sve protivnike takvih sporazuma sada dolaze bolja vremena. Jer Donald Trump je u predizbornoj kampanji neumorno ponavljao svoje mišljenje. Za njega je slobodna trgovina "kao akademska manifestacija jedna plemenita stvar", ali u stvarnosti se, kako kaže, "nalazimo u trgovinskom ratu s Kinom". On smatra da se o odgovarajućim sporazumima s Kanadom i Meksikom treba ponovo pregovarati, TPP ukinuti, a s TTIP-om ne treba ni početi. A budući da su Kinezi (i Meksikanci) ionako krivi za sve, kaznit će ih se drastičnim carinama.

Protivnici globalizacije cijelog svijeta, ujedinite se iza ovog čovjeka! 

Na žalost, stvar nije tako jednostavna.

No idemo po redu. Čak ni jedan Donald Trump ne može od danas do sutra proglasiti kraj globalizacije i razdružiti svjetsko gospodarstvo. Protekcionizam i izolacionizam gurnuli bi svijet u duboku recesiju. A njegovi savjetnici će mu u neko doba objasniti da bi kaznene carine, recimo od 35 posto, na uvoz iz Kine znatno poskupjele odgovarajuće proizvode. Koga bi to najviše pogodilo? Točno: ljude koji si ne mogu priuštiti skupe proizvode. Njegovi savjetnici će mu možda također reći da je TPP sporazum o slobodnoj trgovini kojeg se smatra protutežom kineskoj dominantnoj trgovinskoj politici - jer Kinezi nisu potpisnici TPP-a. Ako TPP ne stupi na snagu, Kinezi bi mogli pokušati progurati svoj vlastiti sporazum po imenu RCEP. Jer njegov cilj je ukidanje carina i drugih trgovinskih prepreka.

Bože, kako je svijet kompliciran.

Već sam odgovor na pitanje je li slobodna trgovina (ili ako hoćete: globalizacija) odgovorna za gubitak radnih mjesta u industrijskim državama nikada ne glasi "da" ili "ne". Ako se jeftiniji čelik više neće proizvoditi u Duisburgu ili Pittsburghu nego negdje u Kini, posao gube radnici u Duisburgu ili Pittsburghu. Ali tada je na vladama da ljudima ponude perspektivu pomoću obrazovanja, kvalifikacije, razumne strukturne promjene. Svijet rada se ne mijenja zbog slobodne trgovine, nego zbog tehnoloških promjena. Sve više poslova se seli iz industrije u sektor pružanja usluga. (Inače, u Njemačkoj taj trend deindustrijalizacije nije tako jak, a drugi, poput Britanaca, to su spoznali i u međuvremenu govore o renesansi industrije.)

Ali budući da kruži strah od protivnika slobodne trgovine Donalda Trumpa i da će, ako on provede svoje planove, svijet najprije potonuti u trgovinski rat, a onda u propast: evo jednog drugog plana za novog stanara Bijele kuće. Dolje svi bilateralni i regionalni sporazumi o slobodnoj trgovini! (To se sviđa Donaldu Trumpu.) Jer takvim sporazumima, svejedno da li TPP, TTIP, NAFTA ili kako se već zovu, jedno je zajedničko: oni uvijek diskriminiraju one koji ne sudjeluju u njima. TPP Kineze, RCEP Amerikance. A svi skupa Afrikance. Ono što je potrebno je svjetski trgovinski sporazum. Nadležna UN-ova Svjetska trgovinska organizacija skoro je u tome uspjela. No od toga nije bilo ništa, među ostalim i zato što se deklarirani zagovornik slobodne trgovine Barack Obama nije stvarno založio za to.

Dakle, gospodine izabrani predsjedniče, nije li to nešto za Vas? Možda neće biti dovoljno za Nobelovu nagradu za mir. Ali za nova radna mjesta u SAD-u sigurno. A baš to je ono što ste obećali svojim zemljacima.