Teorije zavjere oduvijek su bile prisutne u društvu, no s razvojem interneta i društvenih mreža postale su dostupnije nego ikada. Od priča o tajnim vladinim projektima do sumnji u medicinu i znanstvene spoznaje, sve više ljudi vjeruje u alternativna objašnjenja stvarnosti. No postavlja se pitanje: tko je najčešće sklon tim uvjerenjima i zašto?

Istraživanja pokazuju da ne postoji "jedan tip" osobe koja vjeruje u zavjere, ali određeni obrasci ipak se ponavljaju. Najčešće se radi o ljudima koji osjećaju nesigurnost, gubitak kontrole ili nepovjerenje prema institucijama. Kada se suoče s kompleksnim događajima, primjerice gospodarskom krizom ili pandemijom, teorije zavjere nude im prividno jednostavna objašnjenja i jasne krivce.

Psiholozi ističu da su osobe s nižim stupnjem povjerenja u znanost i autoritete sklonije ovakvim narativima. Također, oni koji se osjećaju društveno marginaliziranima - bilo zbog ekonomskog statusa, obrazovanja ili životnih okolnosti - lakše prihvaćaju ideju da "moćnici skrivaju istinu od običnih ljudi". Vjera u zavjere tada postaje oblik samozaštite i način da se pronađe smisao u nesigurnom svijetu.

Dob i obrazovanje također igraju ulogu. Neka istraživanja pokazuju da mlađi ljudi, koji više koriste društvene mreže, češće dolaze u doticaj s dezinformacijama, pa samim time i s teorijama zavjere. No to ne znači da su stariji imuni - naprotiv, i među njima postoji velik broj onih koji, primjerice, vjeruju u zavjere vezane uz cjepiva ili globalne političke procese. Razina obrazovanja donekle smanjuje sklonost vjerovanju u zavjere, ali nije jamstvo. Čak i visokoobrazovani pojedinci ponekad se priklanjaju alternativnim objašnjenjima, osobito ako su podložni nepovjerenju prema institucijama.

Velik utjecaj ima i emocionalna komponenta. Osobe koje su sklone anksioznosti ili osjećaju prijetnje češće vjeruju da "iza kulisa postoji nešto skriveno". Teorije zavjere tada funkcioniraju kao alat za vraćanje osjećaja reda: umjesto da svijet vide kao kaotičan i nepredvidljiv, oni ga zamišljaju kao prostor u kojem netko upravlja događajima - makar i na zlonamjeran način.

Na kraju, važno je naglasiti da vjerovanje u zavjere ne treba shvaćati isključivo kao znak neznanja ili iracionalnosti. Radi se o složenom psihološkom i društvenom fenomenu koji proizlazi iz potrebe za sigurnošću, pripadanjem i razumijevanjem svijeta. Razumijevanje razloga zbog kojih ljudi prihvaćaju takve ideje prvi je korak u izgradnji društva otpornijeg na dezinformacije i manipulaciju.