Šetnja kroz Elizejsku palaču počela je na prvom katu, u uredu šefa države. Od samog početka jasno je dao do znanja da puno radi i malo spava. Tako je poruka između redaka glasila: njegova moć ne počiva samo na rezultatu izbora koji ga je u svibnju ove godine katapultirao na najvišu državnu dužnost u Francuskoj, nego i na njegovoj bezuvjetnoj posvećenosti - isključivo za dobro naroda. Ovaj dio zvuči poznato.

Tokom 40-minutnog intervjua na javnoj televiziji France 2 Emmanuel Macron je govorio o „mom narodu" - što nije baš svuda dobro prošlo. Tako je taj izraz list Le Monde podsjetio na Luja XIV. kojeg su zvali Kralj Sunce pa je predsjednik opisan kao neka vrsta republičkog monarha.

Kritičari su potom konstatirali da je time Le Monde prozreo bit Macronove inscenacije. Stvoren je upravo onakav dojam kakav je štab oko predsjednika želio postići kod gledatelja: miješanje kraljevskih i svakodnevnih motiva, čas veličanstveno stepenište u Elizejskoj palači ukrašeno dugačkim crvenim tepihom, čas dinamičan mladi predsjednik, koji se zanio u razgovor s novinarom.

Za šetnje predsjedničkom palačom Macron je novinaru povjerio da hoće „saznati sudbinu Francuske". Velike riječi - koji su na društvenim mrežama izvrgnute ruglu, ali u cjelini, očigledno sasvim po volji drugih dijelova publike. „Francuzi vole određenu vertikalu moći", piše u najuglednijem francuskom listu. To je komentar na intervju, ali ne samo na njega.

Mladi predsjednik

Macron je trenutno zaista vrlo omiljen i po tome se razlikuje se od svoja dva prethodnika - Hollandea i Sarkozyja, koji su pola godine poslije izbora značajno izgubili na popularnosti. A Macron? Prema istraživanjima instituta Ifop, njega podržava 52 posto ispitanika - nakon privremenog pada u kolovozu kada je bio na 40 posto. Još bolji za Macrona su rezultati instituta Odoksa: Prema tim anketama, 55 posto građana Francuske je zadovoljno svojim predsjednikom

Macron je popularan iz više razloga. Najočigledniji je - njegova mladost. U četvrtak je napunio 40 godina. Kada je izabran za predsjednika bio je u kasnim tridesetima - gotovo mladalačkom dobu za takvu funkciju. Međutim, on nije jedini „mladić" na vlasti u Europi. Tu su i Sebastian Kurz u Austriji, Juri Ratas u Estoniji, Leo Varadkar u Irskoj - svi oni su u svojim tridesetima.

„Narodi su odlučili da dopuste generaciji koja je zakazala u krizi - nezaposlenost, siromaštvo, imigracija - da se povuče", rekao je Christophe Barbier, urednik političkog magazina L'Express, komentirajući ovaj trend. „Neki narodi su se odlučili za populizam, drugi za mlade, a neki pak za populizam u liku mladosti." Tek će se vidjeti hoće li ova generacija imati uspjeha, ali je osnovni imperativ jasan: „Nemojte pokušavati popraviti stari svijet - izmislite novi svijet."

Nije baš sve novo

Macron, međutim, ne kreira u potpunosti iznova svoju zemlju. Pretpostavlja da ne smije previše tražiti od javnosti. Tržište rada, obrazovanje, migracija: na tim je područjima postavio svoje naglaske ili je na putu da to učini. Njegova reforma tržišta rada, koja je u suštini liberalizacija i rezanje radničkih prava, izvela je doduše mnoge Francuze na ulice, ali je i široko prihvaćena u ukupnoj populaciji.

Le Monde ocrtava dojam ne malog broja građana kada piše da je Macron, zajedno sa svojim kompetentnim timom, na putu da izvede zemlju iz blokade. Time se znatno razlikuje od svojih prethodnika. Macronov novi svijet nije kompletno nov - više je oštar raskid s nonšalantnim stavom Hollandeove vlade. Macron nije tek tako sve popularniji među glasačima desničarskog Nacionalne fronte. Čak 35 posto njih o njemu ima dobro mišljenje - to je za 14 posto više nego u studenome.

Oporba mu također olakšava posao: republikanci s novim šefom Laurentom Wauquiezom upravo su u procesu redefiniranja. Socijalisti se polako bude nakon velikog poraza na posljednjim parlamentarnim izborima. A ljevičarski pokret Nepokorna Francuska koji predvodi Jean-Luc Melenchon radikalnim programom može pridobiti samo petinu Francuza. I zbog toga je Macron tako popularan: mnogi Francuzi jednostavno ne vide alternativu