Pitanje koje se nakon dvodnevnog susreta u Camp Davidu postavlja je: je li on donio ikakve rezultate? Da li su okupljeni državnici bilo što promijenili u svijetu? Odgovor je nažalost: ne, nisu ništa! Oni su samo ponavljali svoje već otprije poznate stavove, kako o dužničkoj krizi u Europi, tako i o ostalim krizama širom svijeta.

Komplicirana situacija u Europi

Jedna od njih je situacija u Europi. Sada predstavljati njemačku kancelarku Merkel kao nekog krivca za krizu, samo zato što se ona zalaže za štedljivost i konsolidiranje državnih proračuna, je uistinu apsurdno. Naime bez bolnih reformi i sanacija državnih budžeta, što predstoji brojnim zemljama, uključujući i Sjedinjene Američke Države, nema dugoročnog i trajnog izlaska iz dužničke krize.Ja se nadam međutim da je to samo ono što smo mi mogli vidjeti na konferencijama za medije i na javnim terminima sudionika skupa. Ja naime očekujem da dame i gospoda, kada sjede iza zatvorenih vrata i bez prisustva javnosti, ipak otvoreno razgovaraju, bez uljepšavanja i ublažavanja činjenica. A tema o kojima bi oni mogli i morali razgovoratati ima uistinu dovoljno.

Sljedeća stanica: Bruxelles

Svejedno koliko tu sada talijanski premijer Monti i francuski predsjednik Hollande otkrivaju dodirnih točaka s američkim predsjednikom Obamom, koji se nalazi usred svoje predizborne kampanje - na kraju se mjere činjenice. A jedna od njih je da bi programi za poticaj konjunkture, koji bi bili financirani novim dugovima, bili stranputica. U toj točci kancelarka Merkel ima pravo, mada je u vezi s tim u ekskluzivnom klubu G8 ona ovaj puta bila vrlo usamljena.

Ali na kraju je ona ipak uspjela isposlovati da se nakon sastanka formulira zaključni dokument koji sada svatko može interpretirati kako mu se sviđa. Formulacija o tome da je potrebno s jedne strane promicati program štednje, ali istovremeno i poticati privredni rast, je doduše točna, ali nažalost u tom dokumentu nema ni riječi o tome, kako je to moguće postići.

Čitava se problematika naprosto prebacuje na sljedeći državnički susret na vrhu, a to će biti već 23. svibnja u Bruxellesu - kada Europljani ponovo budu sami. Tu će novi francuski predsjednik Francoise Hollande imati svoj prvi veliki nastup na međunarodnoj pozornici. Njegove ideje o uvođenju europskih obveznica zvuče doduše zgodno, ali ja se nadam da će kancelarka Merkel ostati čvesta u svom odbijanju koncepta poopćavanju dugova. To predstavlja naime naprosto prevelik rizik za onih nekoliko europskih zemalja koje su još platežno sposobne.

Grčka se tiče svih nas

Jedan od rijetkih konkretnih i dobrih zaključaka susreta G8 u Camp Davidu je isticanje spremnosti da se pomogne Grčkoj i da se ta zemlja ne prepusti svojoj sudbini. Istovremeno je međutim ponuda Grcima vrlo jasna: pomoć je vezana uz uvijete. Sada Grci imaju posljednju riječ i moeraju odlučiti što će i kako dalje.

Novi izbori u Grčkoj koji će se održati sredinom lipnja bit će zanimljivi i za Obamu. Jer ukoliko propadne nastojanje da se Grčka zadrži u euro zoni, moglo bi se dogoditi da se recesija koja će potom zahvatiti Europu preseli i na svjetsku privredu, te da zahvati i SAD. A Obami to neposredno pred izbore u studenom nikako ne odgovara. U globalnom svijetu smo mi svi i Grci i Europljani i Amerikanci, jer smo svi jedni o drugima ovisni.