Dementni starci koji nestaju iz svojih domova, a zatim ih pronalaze kako besciljno hodaju ulicama postali su toliko čestom pojavom da više niti lokalne novine na njih ne obraćaju pažnju pa bi malo tko u njima uočio veći dramski potencijal. Ipak, upravo je jedan takav starčić doveo Brucea Derna do nominacije za Oscara (s vrlo dobrim izgledima da ga na kraju i dobije), a Alexandrea Paynea do još jednog malog dragulja u njegovoj prekrasnoj filmografiji iz koje nekako najviše sjaje „Izbori" („Election"), „Stranputica" ( „Sideways") i „Nasljednici" („The Descedants").

Woodyja Granta (Dern) u prvom kadru „Nebraske" zatječemo upravo u sceni opisanoj u gornjem odlomku, kako pješači uz neku prometnu ulicu, no uskoro saznajemo da ne luta bez cilja već da je naišao na letak u kojem piše kako je dobio milijun dolara te da samo treba doći u Lincoln, u Nebraski, da ga pokupi. Neće pomoći uvjeravanja supruge Kate (June Squibbs) i sina Davida (Will Forte) da je riječ o prevari te da nema šanse da je dobio novac,

Woody je odlučan otići u Lincoln pa makar tih tisuću i pol kilometara morao propješačiti. Iako svjestan besmislenosti pothvata, David ipak odluči žrtvovati jedan dan i odvesti oca u Nebrasku, no već na prvoj stanici puta stvari krenu neželjenim smjerom, Woody padne i ozlijedi glavu, pa im ne preostaje ništa drugo do li uzeti predah i svratiti u gradić Hawthorne, Woodyjevo rodno mjesto u kojemu još živi njegov brat, rodbina i prijatelji. U njemu se „Nebraska" koja je počela kao gerontološki film ceste pretvara u neobičan family reunion film, a kroz Davidovu perspektivu počinjemo shvaćati da ovo putovanje nije tek starački hir već izlika za svojevrsno svođenje životnih računa.

„Nebraska" se vrti u ritmu stare longplejke, na 33 okretaja, u zavodljivoj crno-bijeloj fotografiji Phedona Papamichaela i sjetnoj glazbi Marka Ortona, s mnogo pretapanja (postupak koji je gotovo iščezao iz suvremenog filma) i s autentičnom galerijom likova. Portretirajući stanovnike Hawthornea Payne često balansira po rubu groteske, a čak i ako je ponekad preskoči, kao u sceni na obiteljskom groblju kad Kate sočnim uvredama časti mrtve članove Woodyjeve obitelji, rezultat je tako urnebesno zabavan da mu je teško zamjeriti.

Cijeli tekst o filmu „Nebraska" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.