Izvedbe najnovije predstave redateljice Irene Čurik pod nazivom „Sutra, sutra", održat će se 12., 13. i 14. svibnja u velikoj dvorani Teatra &TD s početkom u 20 sati. Cijena ulaznice je 50 kuna, a 25 kuna za studente.

Ovo je Web 2.0. Mi smo ljudi iz budućnosti da da ne ne. Mi ćemo se sad praviti da smo ljudi iz budućnosti da da ne ne. I mi ćemo vam pokazati kako je u budućnosti budućnosti.

Na kosini velike dvorane Teatra &TD ući ćemo u budućnost. Ispasti u svemir. Tamo je hladno i tamo je mirno. Idemo prema suncu. K zabavi. U potentnom &TD-ovom repertoaru skrila se šarena lizalica, ako ju zavrtite prema suncu, hipnotizirat će vas. Ali nemojte trepnuti.

Nataša Dangubić, Vladimir Tintor, Lada Bonacci i Ante Perković ne snalaze se preveć loše u toj budućnosti, iako tako uopće ne djeluje, no nije to do njih, već do mreže, koja nije virtualna nimalo, iako opet da se sporiti oko toga i iako opet jest činjenica da se s tom mrežom najuspješnije snalaze.

Sami sebe zaplićemo, sami sebe rasplićemo. Virtualna stvarnost je izjednačena s realnom. To znaju djeca i to znaju starci. Identiteti su rupe, znala je Kathy Acker. Te rupe moramo napuniti, punimo ih grahom i kartama. Volimo na auto-pilotu. Tražimo svoje mjesto u budućnosti. Puno hodamo, jer tražimo mjesto.

Čeka li nas raj možda? Mogu li ja biti negdje, dok se život događa? Mogu li biti slobodan igdje osim u praznini, bez ikakve atmosfere?

Imam puno opcija, kao pun sam opcija. Danas ću malo istraživati organe, a sutra ću postati osobni medijski djelatnik. Jer mi je to zanimljivo. To mi je kao jako zanimljivo. Reći ću svom djetetu, hej sine, kćeri, debilu, tko si već, zaboli me, bavi se ti lijepo tuđim ljudima, pomozi im, organiziraj im virtualni život, to ti je izvrsno, to je prava stvar, pa da ima smisla što postojiš. Razumjet će, ne brini, svi će razumjeti, ali izrazi im to statistikom, nemoj brojeve, nemoj samo brojeve majke ti, od toga nam se vrti. Koliko posto ti je jasno? Ok, sad možemo razgovarati. Idem se uključiti. Jer to je kao bitno, to je jako važno. Ja trebam azil od stvarnosti, prošle, sadašnje i buduće. Može li mi netko dati azil?! (iz predstave)

Budućnost je sutra, budućnost je sad. Ne propustite novu mega predstavu Irene Čurik u Teatru &TD, ovo je Web 2.0.

Napala su nas dva Bowieja i Jonathan Richman. Ne mogu se obraniti. Moja bol nije virtualna. Obući ću role, tako ću preteći budućnost. Tamo sam na sigurnom.

Tekst i režija: Irena Čurik
Izvode: Lada Bonacci, Nataša Dangubić, Ante Perković, Vladimir Tintor
Kostimografija i scenografija: Zdravka Ivandija
Oblikovanje zvuka: Ante Perković
Oblikovanje svjetla: Saša Fistrić
Asistentica kostimografkinje: Ana Paulić
Vizualni identitet: Timy Šarec, Ivan Badanjak
Fotografi: Damir Žižić, Ognjen Maravić
Producentica: Štefica Bartolin

Produkcija: SC - Kultura promjene - Teatar &TD