Koliko je lijevih ekstremista u Europi?

Točnih podataka nema. Jedan od razloga leži u činjenici da je desno-ekstremni politički spektar mnogo bolje istražen nego lijevi. Nemiri u Hamburgu su pokazali da postoji mreža lijevo radikalnih aktivista preko koje se koordiniraju akcije. No europski policijski ured Europol ne zna gotovo ništa o tim mrežama. U Njemačkoj se broj lijevih ekstremista procjenjuje na 28.500 od čega se 8.500 smatra nasilnima. Slično jaka lijevo-ekstremna scena postoji i u Italiji, Švedskoj ili Grčkoj. Nasilje inspirirano lijevo ekstremnom ideologijom nalazi se i u središtima građanskog života poput Züricha ili Berna.

Pojačava li se nasilje s lijevog spektra?

Poneke indicije govore u korist ovoj tvrdnji. Najnovije izvješće Europola o terorizmu bilježi u 2016. "nagli porast" lijevo ekstremnih kaznenih djela u usporedbi s 2015. Ove godine bi neredi oko samita G20 u Hamburgu mogli utjecati na statistike. U oči upada i nehomogenost lijevog spektra. Osobe koje pripadaju organiziranim lijevim pokretima s jasnim političkim ciljem su mnogo rjeđe počinitelji izgreda nego osobe iz tzv. anarhističkog spektra, stoji u izvješću Europola.

Koliko je podvrsta lijevog ekstremizma?

U Europi djeluje zbunjujuće velik broj različitih lijevo ekstremnih grupacija. No stručnjaci ih dijele na četiri glavne skupine: komunisti, koji slijede učenja Marxa i Lenjina; anarhisti te pripadnici tzv. autonomnih skupina koje se uglavnom povezuje s centrima poput „Crvene Flore" u Hamburgu ili „Slobodnom državom Christianijom" u Kopenhagenu.

Njemačko ministarstvo unutarnjih poslova polazi od opadajućeg broja komunista. Ista institucija za porast nasilja okrivljuje tzv. autonomne skupine. Neke skupine, poput „Revolucionarne fronte" iz Švedske ili „Zavjera vatrenih ćelija" iz Grčke, sebe doživljavaju kao „obrambene snage" naspram desno-ekstremnim skupinama.

Ideološka pozadina svim grupacijama je odbacivanje „kapitalističkog sustava kao takvog". Za lijeve ekstremiste kapitalizam nije samo puko gospodarsko uređenje nego temelj „hijerarhijsko građanskog sustava ugnjetavanja". Kapitalizam je, kako smatraju, osim toga odgovoran i za oblike socijalne nepravde poput manjka stambenog prostora ali i za ratove, desni ekstremizam, rasizam i uništavanje okoliša. No mnogima ideološka pozadina nije potrebna kako bi se uključili u nerede. Prema kratkoj anketi, koju je među prosvjednicima u Hamburgu proveo njemački ogranak časopisa Vice, većina nije upoznata s osnovnim informacijama o grupi G20 protiv koje su prosvjedovali.

Što se lijevim ekstremistima predbacuje?

Spektar kaznenih djela je širok: od nanošenja materijalne štete, recimo kroz šaranje grafitima, pa do ubojstva. Pripadnike „Zavjere vatrenih ćelija" se sumnjiči da su odgovorni za smrt dvojice pripadnika desno-ekstremne organizacije „Zlatna zora" 2013. Ista skupina je preuzela odgovornost i za pismo-bombu koja je poslana njemačkom ministru financija Wolfgangu Schäubleu. Švedski ljevičari su na internetu objavili video snimku na kojoj sjekirama uništavaju sjedište jedne desno-ekstremne organizacije. Europol je ujedno zaključio kako su u Njemačkoj lijevi ekstremisti odgovorni za palež brojnih policijskih vozila. Slična situacija s paležom automobila (pogotovo skupocjenih) ali i banaka i ostalih „simbola kapitalizma" je zabilježena i diljem Europe. Njemačko ministarstvo unutarnjih poslova govori istodobno i o „porastu spremnosti na nasilje" posebice prema policajcima i pripadnicima suprotstavljenih političkih grupa. Nasilnici u pravilu biraju legalne i mirne prosvjede za stvaranje nereda.

Koje su posljedice divljanja u Hamburgu?

Direktna posljedica izgreda u Hamburgu početkom srpnja je ta da će ljudi biti pojačano senzibilizirani za nasilje koje dolazi s lijevog spektra. Njemački političari pokrenuli su inicijativu za stvaranjem jedinstvene europske baze podataka s lijevo ekstremnim nasilnicima. Iz Europola poručuju da bi stvaranje ovakve datoteke moglo ići brže od očekivanog jer projekt „Dolphin" već sad omogućava razmjenu informacijama o lijevo i desno motiviranim kaznenim djelima.