Što se to kuha u Podravci?
Dubioze oko vodeće hrvatske prehrambeno-prerađivačke industrije ovog su ljeta nakratko privukle pažnju javnosti, ali poneka zanemarena pitanja čine se ključnim po njezin daljnji razvoj i opstanak
Dramatična trgovina dionicama Podravke proteklih tjedana nije u konačnici ponudila nikakve odgovore o pozadini takve burzovne aktivnosti, pa ni moguće novosti u vezi s budućnošću kompanije iz Koprivnice. Pompa u javnosti splasnula je veoma brzo, kao što je i nastala. Sve je protumačeno interesom jednog manjinskog suvlasnika koji se, međutim, zadržao u prostoru korektnog poslovanja. Također, nisu dugo aktualnima ostale ni vijesti o bonus-profitima nekolicine Podravkinih menadžera.
Početno je, naime, objavljeno da je jedan od njih na povlaštenoj kupnji tzv. opcijskih dionica zaradio preko 141 tisuću eura, a drugi čak oko 600 tisuća. Opcijske dionice su u Podravci već godinama uobičajeni način nagrađivanja menadžera. Oni imaju pravo na kupnju dionica po prosječnim cijenama iz ranijih godina, pa ih u povoljnom trenutku mogu prodati skuplje.
Neki su se sada glasno zapitali kako je moguće da menadžeri u tvrtki čiji su najveći vlasnici obvezni mirovinski fondovi i država zarađuju tolike nagrade. No bilo bi zapravo nemoguće drukčije organizirati kadrovsku politiku, jer ta kuća ne bi bila konkurentna u potrazi za menadžerima, ako bismo ju usporedili s privatnima, i uvjetima koje tamo dobiva rukovodeći kadar. S druge strane, izdašni bonusi valjda znače da Podravkom upravlja kvalitetan menadžment, pa zato ona redovno ističe svoje zadovoljavajuće poslovne rezultate.
Zabrinjavajuće gomilanje dugova i robe u skladištima
No prošlogodišnji službeni izvještaji krovne grupacije Podravka, koja uključuje i poduzeća poput Belupa ili ljubljanskog Žita, otkrivaju nešto sasvim drugo. Obveze poduzeća prema dobavljačima ubrzano su narasle, dok su se kratkoročni preuzeti krediti doslovno udvostručili. Nadalje, ubilježeno je više nego zabrinjavajuće gomilanje robe u skladištima - čak za trećinu iznosa. Stoga bi ono istinski problemsko pitanje koje u hrvatskim medijima nije postavljeno, glasilo: zbog čega su onda menadžeri u Koprivnici nagrađeni stotinama tisuća eura?
Za komentar o tome najprije smo priupitali financijskog stručnjaka Nevena Vidakovića koji inače smatra da, načelno, nije sporno to što menadžeri i u državnim poduzećima dobivaju bonuse u stotinama tisuća eura. „Samo, ti bonusi se moraju temeljiti na rezultatima. Neosporno je da je Podravka profitabilna kompanija, ali ostale stavke poslovanja su slabe. Nema rasta materijalne imovine, što znači da nema investicija. Rast prihoda je ispod inflacije, što znači da realna proizvodnja pada. Nema proširenja na nova tržišta. Bonus je prije svega bonus za nešto ekstra. Bonus ne bi trebao postojati samo za obavljanje redovnog posla", naglasio je Vidaković.
S druge strane, profesor ekonomske politike Luka Brkić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu drži kako nije bez osnove pretpostavka da je i spomenutim trgovanjem dionicama - umjetno dizana vrijednost poduzeća. „To se nerijetko radi zbog pripreme za prodaju", kaže on, „a bilo je u međuvremenu iskazivanja interesa u tom smjeru. Neovisno o tome je li Podravka u novije doba poslovala bolje ili gore, ne bi se smjelo dopustiti takve ishitrene operacije. Grupacija bi se u tom slučaju zasigurno rasparcelirala i prodavala u dijelovima. Zato mislim da bi to poduzeće moralo još neko vrijeme ostati pod lupom javnosti."
Zlokobna veza Podravke i propalog Agrokora
„Naravno, zbog uloge države i mirovinskih fondova otvara se niz popratnih pitanja. Ipak to nije privatna kompanija. A sve već neugodno podsjeća na slučaj Agrokor, mada još nemamo nešto kao Lex Podravka. Nadajmo se stoga da pušemo na hladno, jer bi još jedan takav krah značio apsolutnu katastrofu po dotični sektor u Hrvatskoj", zaključio je Brkić. Podsjećamo, najveća hrvatska trgovačka i prehrambeno-prerađivačka kompanija Agrokor je krahirala prije pet godina, uz izuzetne političke implikacije. Vlada RH je uzela kompaniju pod svoje, ali zatim su uslijedile nove radnje s potencijalnom kriminalnom pozadinom. Sve je u javnosti ostalo poznato kao nikad raščišćena „afera Borg".
Ono što posebno vezuje rasplet s Agrokorom i Podravku danas, jest osoba nekadašnje vladine potpredsjednice Martine Dalić, a sadašnje glavne menadžerice poduzeća u Koprivnici. Dalić je s političke funkcije odstupila u jeku afere Borg, kao najodgovornija figura u državnom preuzimanju Agrokora, ali je ubrzo namještena na čelo Podravke. Kriminal tamo nije zabilježen, ali jesu problemi u poslovanju, koliko god marketing poduzeća tvrdio drukčije. Podravka tako ostvaruje profit - po cijenu zaduživanja i realne stagnacije, a to nipošto nije činjenica koja bi ulijevala spokoj i optimizam.