Žudnja za slatkim upisana je u naše gene još od davnih vremena kada je slatki okus u prirodi značio da je hrana sigurna i bogata energijom. Danas smo, međutim, preplavljeni različitim vrstama zaslađivača. Na policama trgovina stalno viđamo natpise poput "bez rafiniranog šećera", "prirodni izvori" ili "organski smeđi šećer". Zbog svega toga lako je postati zbunjen.Mnogi vjeruju da su prirodne zamjene potpuno zdrave i da ih možemo jesti u neograničenim količinama. S druge strane, rafinirani bijeli šećer često se naziva "bijelom smrću". No, što o tome kaže znanost i kako naše tijelo zapravo prepoznaje ove različite izvore slatkoće?

Donosimo vam jasan i objektivan pregled koji će vam pomoći da donesete najbolje odluke za svoje zdravlje.

Što je rafinirani šećer i zašto je na lošem glasu?

Rafinirani šećer, poznatiji kao obični bijeli stolni šećer (saharoza), dobiva se industrijskom preradom šećerne trske ili šećerne repe. Tijekom tog procesa iz biljke se uklanjaju svi korisni sastojci, uključujući vlakna, vitamine i minerale. Ono što ostaje je čisti, koncentrirani izvor energije.

Glavni problem s rafiniranim šećerom nije njegova kemijska struktura, već način na koji ga unosimo. On se vrlo brzo razgrađuje u tijelu, što dovodi do:

• Naglog skoka glukoze u krvi
• Brzog lučenja velike količine insulina
• Iznenadnog pada energije i ponovnog osjećaja gladi

Kada se koristi prečesto i u velikim količinama kroz industrijsku hranu, sokove i slatkiše, rafinirani šećer opterećuje metabolizam. To može povećati rizik od pretilosti, problema sa srcem i drugih kroničnih stanja.

Prirodni šećeri: jesu li doista bolji izbor?

Prirodni šećeri su oni koji se nalaze u cjelovitim namirnicama, poput fruktoze u voću ili laktoze u mliječnim proizvodima. Također, u ovu skupinu ubrajamo i manje prerađene zaslađivače poput meda, javorovog sirupa i kokosovog šećera.

Velika prednost voća je u tome što šećer dolazi u paketu s vlaknima, vodom, vitaminima i antioksidansima. Vlakna usporavaju probavu, pa šećer ulazi u krvotok polako i ravnomjerno. Zbog toga jabuka ili šaka jagoda neće uzrokovati nagle promjene energije kao što će to učiniti čokolada.

Kada govorimo o medu ili javorovom sirupu, oni sadrže male količine minerala i korisnih biljnih spojeva. Međutim, važno je ostati realan. Za naše profile u jetri i krvi, žlica meda i žlica bijelog šećera ponašaju se vrlo slično. Tijekom probave, oba se razgrađuju na proste šećere. Zato zamjena bijelog šećera medom u prevelikim količinama neće donijeti željene zdravstvene rezultate.

Zapravo, ključ zdravlja leži u umjerenosti i načinu na koji se hrana unosi. Davanje prednosti cjelovitom voću u odnosu na prerađene sokove i deserte najbolji je korak koji možete učiniti za svoj organizam.