Koliko ste se puta zapitali što bi bilo da ste se rodili prije ili kasnije od svog brata ili sestre? Da niste starije nego mlađe dijete ili obrnuto? Bi li vas roditelji jednako prihvatili i ponašali se prema vama? Istraživanja kažu - ne bi!

Mlađa djeca imaju teret dokazivanja roditeljima i okolini. Ne žele biti u sjeni svoje starije braće, a roditelji ponekad rade greške u odgoju. Previše strepe u bojazni da će mlađe dijete postati lošijeg ponašanja i da se neće prilagoditi u novim izazovimakoji ga očekuju. 

Anketiranje provedeno u Americi pokazalo je kako nije svejedno jesmo li starije ili mlađe dijete u obitelji. Starija djeca bolje su emocionalno povezana s roditeljima, više se razumiju i više razgovaraju i skupa s roditeljima dijele savjete mlađoj braći i sestrama te su samim time nerijetko i uzor mlađim ukućanima.

Roditelje mlađa djeca vraćaju u njihovo djetinjstvo. Poistovjećuju se s njima kada naprave neku spačku, no pritom ih također i oštro ukore te izjavljuju: 'Zašto se ne ugledaš na starijeg brata/sestru?' Za njih uvijek vrijede stroža pravila kako bi roditelji izbjegli sasjekli probleme u korijena, poučeni odgojem starije djece. 

Najmlađa djeca zbog toga imaju dojam da se moraju neprestano opravdavati roditeljima, živjeti onako kako njihovi roditelji smatraju da je ispravno i dokazivati se da bi zauzvrat pridobili njihovu potporu, brigu i međusobno razumijevanje. Mlađoj djeci roditelji češće govore kako da se ponašaju i što da rade, i češće traže da budu u dobrim odnosima sa starijom braćom i sestrama, što im ponekad teško pada. 

Odnos s roditeljima, utječe i na naše ponašanje 

Roditelji koji su nekada i sami bili najmlađe dijete, imaju više empatije, naučili su izbjegavati konflikte, znaju koliko je važno svakodnevno razgovarati s djecom i nastoje podjednako raspodijeliti pažnju svim potomcima.

Oni su i dominantniji u društvu jer se žele istaknuti, no nisu hiperaktivni, preupadljivi ili arogantni. Ukoliko smo imali lošiji odnos sa svojim roditeljima, preispitivat ćemo svoje ponašanje.