Njemačka - Alternativa za Njemačku (AfD)

Alternativa za Njemačku Europskoj uniji upravo daje posljednji ultimatum. EU mora, kako smatra ova stranka, veliki dio svojih kompetencija vratiti državama. Ukoliko se to ne dogodi, AfD u svom programu za izbore za Europski parlament predviđa drastične konsekvence i kao jedine alternative vidi "izlazak Njemačke ili kao posljednja opcija uredno raspuštanje EU-a i osnivanje nove europske ekonomsko-interesne zajednice". AfD smatra da su i Europski parlament i euro suvišni te da bi Njemačka ponovo trebala uvesti njemačku marku. U stranci su jedino podijeljena mišljenja o tome koliko brzo se EU treba reformirati. Ranije se još govorilo o (europskom) legislativnom periodu od pet godina. Sada se pak upotrebljavaju riječi: "u određeno vrijeme".

Velika Britanija - UKIP

Stranka za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva smatra da je svoju najvažniju misiju skoro ispunila: izlazak Velike Britanije iz EU-a. To je također razlog zašto UKIP nakon referenduma o Brexitu slabi: Zašto bi netko trebao birati UKIP ako obje najveće stranke u zemlji, konzervativci i laburisti, također žele izlazak iz EU-a? No UKIP strahuje da bi Brexit mogao ili ispasti previše "mekan" ili da se na kraju neće ni dogoditi. U tom slučaju bi stranka vjerojatno ponovo bila u punom zamahu. UKIP je u svakom slučaju primjer i mjerilo u cijeloj Europi za sve one koji žele napustiti EU i uživa nešto poput herojskog statusa.

Francuska - Nacionalni zbor (RN, bivša Nacionalna fronta)

Emmanuel Macron, prijateljski raspoložen prema Europi, je u drugom krugu predsjedničkih izbora pobijedio Marine Le Pen, žestoku kritičarku EU-a. No od početka prosvjeda Žutih prsluka protiv Macronove politike Le Pen je ponovo u usponu. Iz Macronove pobjede je nešto naučila. Njeni nekadašnji zahtjevi da Francuska napusti europsku monetarnu uniju su ju očito koštali mnogo glasova. Od tada je zauzela umjereniju poziciju o tome. Ona također ne želi ni potpuno ukidanje EU-a. Umjesto toga smatra da EU treba postati "Europa nacija". Ono što je za ovu stranku svakako važno je kontrola državnih granica kako bi se spriječilo ilegalno useljavanje. Zato ona odbija Šengenski sporazum u njegovom sadašnjem obliku.

Austrija - FPÖ

Slobodarska stranka Austrije je do 70-tih godina bila pokretačka snaga pristupa Austrije europskim integracijama koje su prethodile EU-u. Ipak, najkasnije od kako je na čelu stranke 80-tih godina bio Jörg Haider stranka je skeptična, pa čak i neprijateljski raspoložena prema EU-u. Danas ova stranka nastupa umjerenije iz obzira prema starijem koalicijskom partneru ÖVP-u kancelara Sebastiana Kurza. Kurz je odmah nakon predizborne kampanje kao uvjet za zajedničku vladu istaknuo zahtjev da FPÖ prekine govoriti o izlasku Austrije iz EU-a. Od tada FPÖ zahtijeva samo još reforme EU-a i zalaže se za više prava država. To čini i Kurz, samo usmjerenije. Obje stranke imaju gotovo identična stajališta prije svega po pitanju migracija.

Nizozemska - PVV

Useljavanje i islam su velike teme Stranke za slobodu. Kada je riječ o temama europske politike, stranka nastupa s manje žara. Ovdje su njene pozicije u skladu s "mainstreamom" desno populističkih stranaka u Europi. Stranka traži smanjenje utjecaja EU-a i jačanje nacionalnih država. Slično kao i AfD, i PVV želi ukinuti Europski parlament i Europsku komisiju. Prema mišljenju te stranke, europska suradnja bi se trebala odvijati samo preko država članica. Izlazak iz zajedničke monetarne unije se ne zahtijeva eksplicitno. PVV želi referendum o tome treba li Nizozemska ostati članica EU-a ili ne.

Poljska - PiS

Velika razlika između PiS-a i zapadnoeuropskih desničarskih stranaka je ta da je PiS (Stranka prava i pravde) u Poljskoj jedina vladajuća stranka, a ne samo manji koalicijski partner kao u Austriji ili oporbena stranka kao u brojnim drugim zemljama. PiS prema Europskoj uniji ima dvojaki odnos. S jedne strane mu je EU previše svjetovno-liberalan, previše prijateljski nastrojen prema globalizaciji i prema izbjeglicama. S druge strane, u PiS-u znaju da dobar životni standard Poljaka u znatnoj mjeri ovisi o članstvu u EU-u i novcima iz Bruxellesa. Osim toga Poljska treba EU i kako bi smanjila utjecaj Rusije, pa Varšava želi jaču sigurnosno-političku suradnju unutar EU-a. Zato se u PiS-u ne govori o poljskom istupanju iz EU-a. Istodobno stranka odbija miješanje EU-a u unutarnje prilike Poljske, bilo da je riječ o raspodjeli izbjeglica ili pitanjima pravne države.

Mađarska - Fidesz

Mnogo toga što vrijedi za Poljsku, vrijedi i za Mađarsku: Fidesz je na vlasti sam, kao i PiS u Poljskoj, i ne mora imati obzira prema nekom koalicijskom partneru. Fidesz također striktno odbija europsku raspodjelu izbjeglica. Premijer Viktor Orban pokušava, upravo kao i PiS, pravnu državu prilagoditi sebi. Zahtjeve EU-a ispunjava samo onoliko koliko ih smatra neophodnim kako bi održao dotok financijske pomoći iz EU-a. Jer i on iz ekonomskih razloga želi ostanak svoje zemlje u EU-u. No između PiS-a i Fidesza postoji i jedna ogromna razlika: dok PiS u Europskoj uniji i NATO-u vidi sigurnosno jamstvo protiv Rusije i zalaže se što oštrije sankcije Moskvi, Orban je obožavatelj ruskog predsjednika Vladimira Putina i njeguje bliske odnose s njim.

Italija - Liga

Liga je poseban slučaj. Ranije se zvala Liga Sjever i prvobitno je bila regionalna stranka bogatog talijanskog sjevera. Dugo se zalagala za njegovo odvajanje od talijanske države. U svojoj tradiciji Liga je također bila stranka prijateljski raspoložena prema Europi, koja je u EU-u vidjela okvir za jaku europsku regiju. Danas se stranka jednostavno zove Liga, proširila je utjecaj na cijelu Italiju i manji je koalicijski partner u aktualnoj populističkoj vladi. Njezin šef Matteo Salvini u međuvremenu ne propušta ni jednu priliku da bi se usprotivio navodnom miješanju Europske komisije u unutarnje stvari Italije, kao primjerice po pitanju državnog proračuna. Salvini je ranije čak zahtijevao ukidanje eura. No tu je već odavno postao umjereniji. Ironično je da je oštri kritičar EU-a Salvini čak izrazio ideju da on bude kandidat za predsjednika Europske komisije ako bi savez desničarskih stranaka nakon izbora za Europski parlament bio druga ili čak najveća frakcija u parlamentu. "Prijatelji u brojnim europskim zemljama mole za to. Vidjet ćemo, razmislit ću o tome", rekao je Salvini umišljeno u jednom intervjuu u studenome prošle godine.