Međunarodni praznika rada odavno je u našoj zemlji postao dan tijekom kojega se može optrčati par proslava koje organiziraju političari, zgrabiti par tanjura graha s kobasama i eventualno maznuti pivu ili dvije na nečiji račun i - to je to.

Nema sindikalnih prosvjeda, kolona nezadovoljnih radnika, protesta... ništa od onoga što bi trebalo biti na ovaj dan. Ne čudi to, naravno, pa sindikalni čelnici imaju plaće duplo veće od prosjeka i tri puta veće od članstva svog sindikata, čemu onda mučenje po ulicama...

I da, radnici u trgovinama proslavit će praznik radno, udarnički štoviše, jer će morati opskrbiti one koji danas ne rade jeftinim uvoznim ćevapima i pivom za tulume.

Stoga, možda je i glupo nekome čestitati ovaj dan koji je izgubio svaki smisao, pa ćemo vam mi zaželjeti da ga proživite kao obiteljski praznik - družite se, pojedite i popijte nešto, uživajte u eskapizmu barem jedan radni dan - jer sutra je novi, pun političkih prepucavanja, muljaža, laži i sranja koja će vam servirati mediji...