Metro-portal.hr

objavljeno 26.06.2013. 12:08:00
WTF?!

Sjedi li u EPO krivi čovjek?

Kako je magistar Željko Topić „balkan expressom“ stigao iz B. Luke preko Zagreba do Munchena

Fotografija vijesti
Fotografija vijesti (EPO/Željko Peratović)

Pred ulazak Republike Hrvatske u EU, širu medijsku javnost dan za danom obasipaju dosad sve veći korupcijski skandali na svim poljima javnog djelovanja naše zemlje. Uoči godišnjeg
zasjedanja Upravnog vijeća EPO-a u Munchenu, koje se održava 26. i 27. lipnja 2013. godine, procurile su dosad neobjavljene pojedinosti jedne od najvećih hrvatskih korupcijskih afera u
domeni zaštite intelektualnog vlasništva Republike Hrvatske koja je penetrirala u EU, a koja je brižno čuvana od očiju domaće javnosti sve ove godine.

U nastavku donosimo prijevod teksta objavljenog iz pera istraživačkog novinara Željka Peratovića kao i ostale priloge:

Korupcijski skandal u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo RH (DZIV) u čijoj je glavnoj ulozi nekadašnji ravnatelj te hrvatske institucije, magistar Željko Topić, prešli su administrativne granice Republike Hrvatske i trenutno potresaju dosad nezabilježenom aferom Europsku patentnu organizaciju (EPO) u Munchenu, međunarodnu organizaciju za zaštitu izuma.

EPO sa sjedištem u Münchenu jedna je od institucija od posebne važnosti za EU koja ima urede u Haagu, Berlinu i Beču i zapošljava nemali broj od oko sedam tisuća ljudi. Osnovna uloga EPO-a je reguliranje i jačanje suradnje među europskim državama članicama u zaštiti patentnih prava, a uz 27 članica EU, a od 1. srpnja 2013. i Hrvatske, zastupa i patentne interese 11 europskih država izvan EU. Kad je Upravno vijeće EPO-a u ožujku 2012. godine, uz svestranu podršku predsjednika te organizacije Benoita Batistellia na mjesto jednog od pet potpredsjednika izabralo banjalučkog magistra Željka Topića, vjerojatno nisu imali pojma tko im dolazi u goste, te da se radi o osobi protiv koje postoji niz kaznenih prijava i sudskih postupaka u Republici Hrvatskoj, te pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.

Novi prilozi za biografiju Željka Topića

Uz sve dosad medijski objavljene pikanterije o gospodinu Željku Topiću, pojavili su se i neki novi dokazi, koji oslikavaju kako je njegov tadašnji rad i postupanja u hrvatskom Zavodu za intelektualno vlasništvo u Zagrebu imao odlike softiciranog sukoba interesa. Naime, dok je gospodin Željko Topić sjedio, dakle, bio u radnom odnosu u DZIV-u, istovremeno je isti osnovao u travnju 2002. godine udrugu „Adepta - Hrvatsko društvo za intelektualno vlasništvo", nudeći „suradnju" DZIV-u, šaljući zanimljiva „pisamca" tadašnjem ravnatelju DZIV-a s prijedlozima suradnje ali i tražeći financijsku potporu za svoje „projekte".

Udrugu je predstavio, neistinito, kao prvu nacionalnu udrugu takve vrste u Republici Hrvatskoj, iako je zaštita autorskih prava bila već pokrivena djelovanjem „Hrvatskog društva za autorsko pravo" (HDAP), a intelektualno vlasništvo (industrijsko vlasništvo i autorsko sa srodnim pravima) djelovanjem hrvatskog ogranka Međunarodnog društva za zaštitu intelektulnog vlasništva, tzv. „AIPPI - Croatia" i to počev još od 1999. godine. Navedena dokumentacija s memorandumima udruge „Adepta" ovjerena žigom i potpisom Željka Topića nalazi se u posjedu naše redakcije.

Međutim, da stvar bude još bizarnija, Topićev „drugi" ured bio je registriran u obližnjem caffe baru na adresi Plivska 27 u Zagrebu, udaljen samo 50-tak metara od zgrade DZIV-a RH. Fotografije tog Topićevog ureda donosimo u u prilogu teksta i fotogaleriji. Mnogi djelatnici DZIV-a svjedočili su kako je gospodin Topić za radnog vremena stavljao svoj potpis i žig na dopise udruge Adepta na stolovima navedenog kafića. Kako neslužbeno saznajemo, gotovo cijeli DZIV je bio u saznanju čime se naš lik iz priče bavi, ali nitko nije reagirao. Prema našim izvorima, gospodin Topić, navodno je putem „Adepte" htio koristiti državnu bazu podataka DZIV-a u privatne svrhe. Dopredsjednica „Adepte" Branka Ljubišić, koja je ujedno postala Topićeva prva zamjenica 2004. godine, kada je isti postao prvi put ravnatelj DZIV-a, nakon nešto više od godine dana zajedničkog rada na navedenim funkcijama, napustila ga je s javno iznesenim optužbama o njegovoj nesposobnosti.

Bilo bi korisno saznati je li Topić, postavši ravnatelj DZIV-a, financijski donirao vlastitu udrugu, s obzirom da ga je prethodni ravnatelj DZIV-a Hrvoje Junašević, s ogorčenjem, odbio. Iz Topićevog CV-a koji je osobno stavio na internet, a što je vidljivo na portalu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo - WIPO, u okviru članstva u profesionalnim tijelima, proizlazi kao da je isti predsjednik hrvatskog ogranka AIPPI-a, što je neistinito, već se skrivao iza minorne „Adepte." Topićev CV vrvi i drugim neistinama. Izdvaja se posebno Topićev navod da je 11 godina (1992-2003.) radio kao pomoćnik ravnatelja DZIV-a. Prema informacijama iz DZIV-a, prvi ravnatelj DZIV-a Nikola Kopčić, punih deset godina, cijeli svoj mandat (1992-2002.) preuzimao je ovlasti Vlade RH i sam imenovao dužnosnike DZIV-a (svoje pomoćnike), umjesto Vlade RH. Prema informacijama, Željko Topić je u kraćem razdoblju radio kao pomoćnik ravnatelja DZIV-a, ali ne 11 godina kao što je naveo, no indikativno je da takvo imenovanje sebi pripisuje kao ovlašteno imenovanje, a istovremeno drugima osporava takva identična imenovanja.

Da li gospodin Batistelli, predsjednik EPO-a u Munchenu zna za ovaj važan detalj u curriculumu svog pomoćnika i da li je već po istom obrascu Željko Topić u međuvremenu na obližnjem Bahnhofu u Munchenu pri nekoj opskurnoj kebab radnji otvorio paralelnu udrugu na teritoriju Njemačke, zasad nam nije poznato.

Također, Topić je u svom CV-u naveo da je radio na uspostavi nacionalnog sistema intelektualnog vlasništva tj. legislative DZIV-a RH, što je netočno, jer su na tome radili pravnici DZIV-a, a ne on kao ekonomista. Naveo je da je bio inicijator, koordinator i glavni suradnik Nacionalne strategije razvoja
sustava intelektualnog vlasništva u RH, no to je bio dokument koji nije nikada poštovao, što je dokazivo svojim ignoriranjem prava javne posudbe, novog prava značajnog za književnike, zbog čega ih je financijski nepopravljivo oštetio. Naveo je da je bio nacionalni koordinator za intelektualno vlasništvo u procesu pristupa EU, no to je bio prof. Siniša Petrović s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Naveo je da je hrvatski patentni i žigovni zastupnik, no to svojstvo mu je dala njegova zamjenica
(i vice versa) bez ikakvog inicijalnog transparentnog postupka po tom pitanju za ostale u DZIV-u.

Uz posao u DZIV-u bio i zastupnik pri DZIV-u

Uz udrugu „Adepta", Željko Topić je s odvjetničkim društvom Korper&Haramija iz Zagreba osnovao u ožujku 2003. godine tvrtku pod nazivom Korper,Haramija & Topić d.o.o., kojoj je uz ostalo i djelatnost zastupanja pred DZIV-om. Postavši 2004. godine ravnateljem DZIV-a, postupio je na nezakonit način: tvrtka Korper, Haramija & Topić d.o.o. nije bila upisana u Registar zastupnika DZIV-a, jer bi to bio direktni, vidljivi sukob interesa, no punomoći koje je ista dostavila DZIV-u zastupajući razne subjekte i s Topićevim imenom, bile su procesuirane, kao i svi ostali predmeti, čije tvrtke su bile upisane u Registar zastupnika.

Zastupanjem u obliku zanimanja mogu se baviti samo tvrtke upisane u Registar zastupnika pri DZIV-u, što tvrtka Korper, Haramija & Topić d.o.o. nije bila, što znači da su njihove punomoći bile nevaljane. Punomoć te tvrtke s Topićevim imenom i dokaz o daljnjem postupku, u vrijeme kada je bio ravnatelj DZIV-a, kao i ostala dokumentacija koja potkrepljuje naše navode, nalazi se u našem posjedu.

Osim toga, da su drugi zastupnici saznali da ravnatelj DZIV-a temeljem punomoći zastupa druge tvrtke, mogli su oko toga napraviti veliki pravni skandal i pozvati se na sukob interesa. Za razliku od epizode s Adeptom iz susjednog kafića, za ovaj protuzakoniti dio poslovanja Željka Topića morali su znati pojedini zaposlenici unutar sustava DZIV-a budući je spomenuta dokumentacija morala proći kroz njihove ruke.

Istražujući ovu temu također smo došli u posjed informacije kako gospodin Željko Topić posjeduje dokument hrvatskih vlasti kako se protiv njega u Republici Hrvatskoj ne vodi još ništa ozbiljno ili bar još ne do sada, odnosno da su sve prijave protiv njega odbačene. Navodno se taj dokument nalazi u službenom opticaju EPO-a u Munchenu na njihovim internim stranicama s potpisom predsjednika EPO-a, a datira iz veljače 2013. godine. Ukoliko je to točno, takav dokument «magistru» Topiću je mogao izdati samo DORH na čelu s glavnim državnim odvjetnikom, Mladenom Bajićem. U svakom slučaju, biti će zanimljivo vidjeti rasplet ove priče na način kada se utvrdi kako se ovaj balkanski intelektualac provukao kroz sigurnosni sustav EU i uspio zaposliti u EPO u Munchenu. Prema nekim neslužbenim njemačkim novinarskim izvorima Željko Topić ima zaštitu predsjednika EPO-a, Benoita Batistellia. Koji je motiv ili uzrok i povod tome, to se tek treba utvrditi unutar sigurnosnog sustava EPO-a.

Kako je vidljivo sa službenih internetskih stranica DZIV-a i EPO-a, Željko Topić je polaganim tempom unutar posljednjih godinu dana počeo već sustavno regrutirati svoje kadrove i stvarati svoju mrežu u redovima EPO-a na način da je tamo nedavno „osvanula" trenutna ravnateljica hrvatskog DZIV-a, Ljiljana Kuterovac, te je imenovana prije nekoliko mjeseci članicom nadzornog odbora EPO Akademije u Münchenu i to na mandat od tri godine. Mnogi stoga, promatraju ovu međunarodnu promociju sadašnje ravnateljice DZIV-a iz Zagreba kao protuuslugu osobi koja je dobila privatni zadatak od Željka Topića „čuvanje njegovih leđa" u sudskim postupcima u Hrvatskoj kao i njegovo informiranje na dnevnoj bazi.

EPO započeo istragu u Republici Srpskoj

Prema službenom CV-u Željka Topića svoju radnu karijeru isti je započeo kao komercijalist u Jugoslavenskim željeznicama sa sjedištem u Banja Luci (ex YU Republika BiH) početkom osamdesetih godina, dakle nakon završenog studija. Prije toga se pokušao zaposliti u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Jugoslavije u Beogradu, ali je tamo dobio odbijenicu.

Kako neslužbeno saznajem,o EPO je temeljem medijskih napisa ali i sustavnih prijava unutar svog sjedišta u Munchenu pokrenuo službenu istragu na području Republike Srpske i to na banjalučkom sveučilištu, tragajući za vjerodostojnošću njegove diplome, odnosno magisterija. Rezultati tog investigativnog tima EPO-a nisu nam poznati kao ni razlozi zašto je banjalučki magistar prilikom zapošljavanja u EPO-u prešutio da se vezano uz njega vodi više kaznenih postupaka u Hrvatskoj kao i dva postupka u Strasbourgu.

Prije dolaska u EPO, Željko Topić se je u nekoliko navrata pokušao kandidirati za zaposlenje i u World Intellectual Property Organization (WIPO) u Genevi, ali bezuspješno. I tamo je fabricirao osobne podatke u korist uljepšavanja CV-a, bazirane na neutemeljenim i neistinitim podacima.

Također, valja istaknuti i jedan podatak da je Željko Topić, navodno, na svom putu prema trenutnom zaposlenju u Munchenu išao preko nekih tajanstvenih krugova iz Budimpešte. Da li je u tom istom vlaku s dotičnim bio i osuđeni bivši predsjednik vlade RH, dr. Ivo Sanader s fasciklom „INA-MOL", nije nam poznato.

Na pragu ulaska Hrvatske u EU ostaje otvoreno pitanje postoji li korupcijska sprega između struktura hrvatskih državnih institucija, pojedinih udruga i odvjetničkog lobija? To su pitanje do sada izbjegavali vjerodostojno provjeravati Ministarstvo pravosuđa, MUP, DORH i USKOK, ustavom RH predviđena tijela za zaštitu pravnog poretka i pravne sigurnosti RH. Stoga i ne čudi da se naša zemlja nalazi na visokom trećem mjestu po zastupljenosti korupcije u svijetu prema posljednjim međunarodnim istraživanjima, a da kao jedan od glavnih hrvatskih izvoznih proizvoda upravo nudimo to neprihvatljivo kancerogeno i devijantno društveno ponašanje i to u obliku «intelektualne korupcije».

Tekst je u potpunosti prenesen s ovog LINKA i ne odražava nužno stavove redakcije. Redakcija ne odgovara za istinitost navoda u tekstu.

Piše: Željko Peratović
26.06.2013. 12:08:00
http://metro-portal.hr/sjedi-li-u-epo-krivi-covjek/78950/