Sjećate se sjajne akcije Judo kluba „Profectus Samobor" o kojoj smo pisali sredinom prosinca prošle godine? To je klub osnovan u rujnu 2013. godine u Samoboru čiji su roditelji i članovi uložili preko 180.000,00 kn vlastitih sredstava i uz preko 2500 volonterskih sati rada u doniranom prostoru uredili gotovo 300 m² novog sportskog prostora.

Danas, samo 5 mjeseci od osnivanja kluba naziru se i prvi veliki rezultati. U subotu i nedjelju, 8. i 9. ožujka, u dvorani "Sutinska vrela" u Podsusedu održao se EJU Top Cadets, prvi u seriji europskih judo turnira ove godine za kadete i kadetkinje do 18 godina. EJU Top Cadets Zagreb je od ove godine dio IJF "World Cadet Tour-a", što znači da se boduje za svjetsku rang ljestvicu u uzrastu kadeta. Dosad najbrojniji turnir ikad zabilježen u uzrastu kadeta okupio je 792 natjecatelja i natjecateljica iz 34 države. 

Katarina Lucija Vuković, članica Judo kluba „Profectus Samobor", branila je hrvatske boje u kategoriji kadetkinja preko 70 kg, osvojila zlatnu medalju i zaslužila slušanje hrvatske himne u svoju čast. U konkurenciji čak 32 judašice u eliminacijskom dijelu je pobijedila redom Nizozemku, Njemicu i Belgijanku. U polufinalu je bila bolja od Poljakinje, a predstavnicu Francuske je u finalu pobijedila za samo četrdeset sekundi.

Trener Matija Frlić je rekao da je izuzetno zadovoljan Katarininim borbama jer su sve dobivene ipponima, a Katarina je pokazala veliku borbenost i hrabrost. Promjene u načinu treniranja, klupska energija, podrška roditelja i psihološka snaga doveli su Katarinu do rezultata karijere koji je ostvarila čvrstim i taktičkim gardom, te izvrsnom kondicijskom spremom. Podrška s tribina je bila velika i svi smo se osjećali sretno dok je svirana hrvatska himna.

Evo što Katarina kaže o tom velikom rezultatu, judu, treninzima:

Katarina, što za tebe znači judo?

Judo treniram od svoje sedme godine. Tada su mi treninzi bili samo zabava uz neki sklek ili čučanj više, te nitko u početku nije očekivao ništa od mene. Trenirala sam tri puta tjedno i odlazila na male turnire, te sam se veselila svakoj osvojenoj medalji. Svake godine treninzi su se pojačavali, turniri nizali svaki vikend, moje slobodno vrijeme se smanjivalo, a medalje s državnih natjecanja postale uobičajene. Nakon toliko godina, judo je postao važan dio mog života, te mi je čudan dan bez treninga ili vikend bez turnira.

Što se to s tobom desilo ove godine? Kao da si se popela stepenicu više?

Početak nove sezone bio je za mene izrazito stresan. Nakon odlaska iz dotadašnjeg kluba, uslijedila je zabrana natjecanja na turnirima koja nas je sve izluđivala. Trenirala sam svaki dan poslije ili prije škole, ali su mi nedostajali odlasci s prijateljima na turnire. Želju za turnirima, trener je smirio odlascima na različite trening kampove i veoma napornim treninzima. Daleko više smo radili na kondiciji i vježbama snage. Kada smo konačno smjeli izići na turnire, napredak je bio očit, a sa svakim novim turnirom to su uviđali hrvatski i strani treneri. Na državnom za kadete sam osvojila srebro, ali svima se činilo da sam zadovoljna samim ulaskom u finale, te da nisam pokazala sve što mogu. Da popravim dojam s državnog, počela sam trenirati više i bolje, te se pripremati za nadolazeće EJU turnire.

Kako si doživjela ovaj turnir ECup? Jesi li imala tremu?

Ovo mi je bio šesti EJU turnir i znala sam što me očekuje, ali trema je i dalje bila prisutna prije prve borbe. Prva protivnica me uspjela baciti na waza-ari, ali sam je uz savjete trenera uspjela primiriti, načeti s dva yukoa i na kraju baciti na ippon. Turnir je za Hrvate počeo izrazito loše jer je to u dva dana bila tek treća pobjeda. Formu smo tempirali za ovaj turnir, a dobro isplanirana taktika i velika kondicijska sprema doveli su me i do finala. U finalu me čekala predstavnica francuske reprezentacije koja je na početku turnira uvjerljivo pobijedila judašice koje su za mene bile u posljednjim godinama veliki problem. Uz pjesmu „Srce vatreno" i veliku podršku s tribina, ušla sam u finalnu borbu. Borba je trajala samo četrdesetak sekundi i ja sam izašla kao pobjednica. Grlili su me roditelji djece iz kluba, plakali prijatelji koji su sa mnom proživjeli svaki trening, čestitali važni ljudi u odjelima i natjecatelji sa svjetskim i europskim medaljama koji su pojam u hrvatskom judu. U nevjerici, na postolju sa zlatom oko vrata, slušala sam hrvatsku himnu i tek tada shvatila koliku sam veliku stvar napravila za sebe, trenera i klub.

Ključni trenutak...?

Ključni trenutak je bio u četvrtfinalu kada sam se susrela s predstavnicom Belgije od koje sam izgubila prošle godine. Iako nisam imala tremu, nisam bila sigurna u svoju pobjedu. Kada sam vidjela da je ona nakon dvije minute i više nego iscrpljena, bacila sam je i s tri kazne i ipponom osigurala prolaz u polufinale. Tada sam shvatila koliko sam fizički, kondicijski, ali i psihički spremnija nego prošle godine.

Što sada? Gdje su sada tvoje ambicije?

Na početku godine, morala sam napisati svoj ovogodišnji cilj koji stoji na zidu dvorane u klubu da me podsjeti da nikada ne odustanem. Taj cilj je glasio: „Osvojiti medalju na ECup-u." Pretpostavljala sam, ako ću osvojiti medalju da će to biti na nekom slabijem EC turniru, a ne u Zagrebu koji je jedan od najjačih. Sada u klubu sakupljaju novac da odemo na turnir u Portugal sljedeći mjesec jer moram sakupljati bodove. Nakon Portugala trener je planirao Rumunjsku, Češku i Poljsku, ako će biti novaca. Nadam se još kojoj medalji kako bi si osigurala odlazak na Europsko prvenstvo u Atenu.

I drugi natjecatelji kluba marljivo sakupljaju medalje na natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu, a najistaknutiji rezultati su tri srebrne medalje na prvenstvima Hrvatske. Tako se Katarina Lucija Vuković i Dominik Jurković postali kadetski viceprvaci Hrvatske, kao i Dea Habrle na Sveučilišnom prvenstvu RH.

Financijska situacija kluba nije baš sjajna. Osim donacije Zagrebačke županije u najkritičnijem trenutku krajem prošle godine, druge pomoći institucija nije bilo. Samoborski športski savez ih nije predvidio za financiranje u 2014. godini, pa se mogu, usprkos rezultatima, nadati samo simboličnim dotacijama. Ipak, klub uspijeva iz članarina pokriti barem troškove putovanja na natjecanja, a svi u klubu rade volonterski. Za europska natjecanja, koja su financijski zahtjevnija, roditelji će ponovno morati novčano sudjelovati.

Katarina Lucija Vuković je sada broj jedan na europskoj rang listi kadetkinja, a taj će položaj u sljedećim tjednima i mjesecima braniti na europskim kupovima u Portugalu, Rumunjskoj, Poljskoj i Češkoj. U srpnju se u Grčkoj održava Europsko prvenstvo za kadete i kadetkinje, a u Judo klubu „Profectus Samobor" se nadaju da će njihovi natjecatelji tamo moći otići i imati mnogo toga za pokazati.