Povjesničarka umjetnosti Dunja Nekić o arhitekturi jednog od najvećih zagrebačkih kvartova kaže: "Trešnjevka - nedefiniranih geografskih linija, podijeljena na dva dijela, promatraču na mahove daje dojam urbanističke noćne more, naizmjence mijenja vizuru visokih stambenih i poslovnih nebodera s ostacima međuratne i poslijeratne arhitekture, iz vremena kada je postajala „dio grada" i pružala krov nad glavom novim stanarima, većinom iz radničke klase koja je radila i živjela na njenim ulicama."

Antonio Pozojević proveo je najveći dio djetinjstva i mladosti na Trešnjevci, stoga tražiti motivaciju za stvaranje ove serije, koja je krenula kao studijska vježba na Akademiji dramskih umjetnosti, a ostvarila se kao izložba, i nije potrebno, ona je osobne prirode.

Mišljenje je autora da u Zagrebu još nije naišao na takvu urbanističku cjelinu koja se nije mijenjala otkad je sagrađena, a koja je u svojoj planskoj gradnji i dan-danas likovno zanimljiva. I premda su sada te zgrade mahom u lošem stanju, njihova pročelja i fasade su autoru interesantne kao neka vrsta socijalnoga pejsaža iz kojeg se mogu iščitati znakovi vremena, životni stil stanara i slika promjene jednog dijela Trešnjevke kroz vrijeme.

Serija fotografija "Naselje Istrana i invalida" za motiv ima zgrade trešnjevačkog naselja građene između 1929. i 1930. godine, a biti će izložena u Galeriji Modulor CeKaTe-a do 30. rujna.