Ljetne vrućine koje se iz godine u godinu intenziviraju zbog klimatskih promjena sve snažnije pogađaju radnike na otvorenom, a postojeći zakonski okvir u Hrvatskoj, kao i u većem dijelu Europske unije, nedovoljno je učinkovit u zaštiti njihovog zdravlja i života. O tome svjedoče i sindikalna iskustva s terena, kao i upozorenja pučke pravobraniteljice, koja najavljuje konkretne preporuke za izmjene propisa. 

Sindikat već godinama uoči ljeta šalje apele poslodavcima da organiziraju radno vrijeme i uvjete rada u skladu s vremenskim prilikama. Predlažu češće pauze, pomicanje radnog vremena u hladnije dijelove dana, opskrbu vodom i rashladnim prostorijama, no reakcije su, kaže Ferdebar, neujednačene.

Dodaje da su veće firme u pravilu bolje organizirane, pogotovo ako posluju i u inozemstvu pa prenose standarde zaštite na radu iz drugih država. No kod manjih izvođača, a osobito kod podizvođača na velikim projektima, često nema nikakve sustavne zaštite. Sve ovisi o tome koliko je pojedini poslodavac osviješten ili spreman ulagati, kaže.

Sindikat se u svojim apelima poziva i na podatke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), koji putem Humidex indeksa mjeri stvarno toplinsko opterećenje.

- Temperatura od 29°C u hladu uz relativnu vlažnost zraka od 45 posto može značiti opterećenje od 34-35 stupnjeva Celzija. Ako radnik radi izravno na suncu, to skače i do 43 stupnja", objašnjava Ferdebar.

Kod asfaltiranja situacija je još teža jer radnici trpe i radijaciju s asfalta koji se ugrađuje na 160°C.

- Pitanje je kako netko uopće izdrži takve uvjete. Imamo ljude koji nose kacige, reflektirajuće prsluke, odjeću dugih rukava, pri čemu tijelo ne diše, zrak stoji, a prašina dodatno otežava disanje, dodaje.