Hoćemo li ponovno imati slike biciklista na njemačkim „Autobahnima" kao iz kriznih sedamdesetih? Trenutna situacija na Bliskom istoku i naglo rastuće cijene nafte podsjećaju na dvije naftne krize iz 1973. i 1979. Tada su arapske naftne zemlje smanjile ponudu, a cijene nafte naglo su porasle. Mnoge zapadne zemlje morale su uvesti mjere štednje. Njemačka je, između ostalog, odlučila uvesti četiri nedjelje bez automobila. A kakva je situacija danas?

Suočavamo se s „najvećom prijetnjom energetskoj sigurnosti u povijesti čovječanstva", rekao je početkom tjedna Fatih Birol u Nacionalnom press klubu Australije. Čelnik Međunarodne agencije za energiju (IEA) smatra da je kriza na Bliskom istoku gora od dva naftna šoka iz 1973. i 1979. zajedno.

„Tada je nedostajalo oko pet milijuna barela nafte dnevno", kaže Birol. „Danas je to jedanaest milijuna barela dnevno, više nego za vrijeme dva velika naftna šoka zajedno", objasnio je.

Situaciju na tržištu plina ocjenjuje jednako mračnom. Birol ističe da se u usporedbi sa situacijom nakon ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine količina plina koja nedostaje diljem svijeta udvostručila.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća smanjena ponuda nafte dovela je do rasta cijena nafte, a posljedično i cijena ostalih dobara, što je u konačnici uzrokovalo inflaciju. Istodobno, industrijska proizvodnja i gospodarski rast u industrijaliziranim zemljama opali su. Njemačka je upala u stagflaciju, stanje gospodarstva u kojem se istodobno pojavljuje stagnacija i inflacija.

Cijene nafte nisu porasle tako naglo kao 1970-ih

Zbog trenutnog rata s Iranom, ponuda nafte smanjila se za oko osam posto uslijed zatvaranja Hormuškog tjesnaca.

„Nekad je globalna ponuda nafte pala samo za oko pet posto. U tom smislu, šok je zapravo izraženiji nego 1973. i 1974.", kaže i Klaus-Jürgen Gern iz Instituta za svjetsko gospodarstvo u Kielu.

No ključna razlika u usporedbi sa 1970-ima, prema Gernu, jest ta što su cijene nafte tada višestruko porasle. „Od 1973. do 1974. cijene nafte učetverostručile su se. Godine 1979. ponovno su se utrostručile", rekao je ovaj ekonomist za DW. Iako je embargo ukinut početkom 1974. i ponuda nafte se čak povećala, OPEC je održavao visoke cijene nafte do kraja desetljeća - s odgovarajućim učincima na globalno gospodarstvo.

Danas je situacija drukčija. „Povremeno smo i prije viđali cijene nafte iznad 100 dolara, a posljednji put nakon ruske invazije na Ukrajinu", kaže Gern. No cijene nafte dostigle su takve razine i 2007., 2008. i nakon 2011. „Dakle, ovo nije potpuno novi svijet", nastavlja Gern. „Bilo je drukčije 1970-ih. Tada su se potrošačke zemlje suočavale s cijenama s kojima nisu bile upoznate." I nitko nije znao koliko dugo će cijene nafte ostati visoke.

Nadalje, trenutno visoke cijene nafte posljedica su pada ponude. Taj pad ponude uzrokovan je blokadom Hormuškog tjesnaca i naknadnim zatvaranjem proizvodnih pogona, a ne ratnom štetom koja je onemogućila proizvodnju.

Stoga se može pretpostaviti da će se i ponuda i cijene vratiti na predratne razine nakon završetka sukoba, smatra Gern. Deutsche Bank Research također navodi da tržišta još uvijek ne uračunavaju produljeni naftni šok.

Energetska infrastruktura oštećena ili zatvorena

Do određene štete već je došlo. Više od 40 energetskih postrojenja u devet bliskoistočnih zemalja teško je oštećeno u iranskim napadima, primjećuje Birol. Čak i ako bi rat završio i brodovi ponovno mogli ploviti Hormuškim tjesnacem, trebalo bi „dugo vremena" prije nego što bi se oštećena ili zatvorena naftna i plinska polja mogla vratiti u pogon. „Za neka će trebati šest mjeseci, za druga mnogo dulje", rekao je Birol za Financial Times.

Primjerice, Katar je najavio da bi iranski napadi na najveći svjetski kompleks za ukapljeni prirodni plin (LNG) sami po sebi mogli smanjiti njegove isporuke LNG-a za 17 posto tijekom tri do pet godina.

Christoph Rühl sa Sveučilišta Columbia u New Yorku relativizira te izjave. Smatra da ćemo se suočiti s ozbiljnom krizom samo ako blokada Hormuškog tjesnaca potraje mnogo dulje i ako se uništi više naftnih postrojenja. Što se tiče Katara, Rühl ističe da ta zemlja ima udio od oko 20 posto u svjetskoj opskrbi plinom. Stoga bi, prema njegovoj procjeni, samo četiri posto globalne opskrbe plinom bilo pogođeno štetom u Kataru.

Hitne mjere za zadovoljenje potražnje za naftom

Tome pridonosi i činjenica da je tržište nafte danas mnogo raznolikije u usporedbi sa 1970-ima. Dok su zemlje OPEC-a 1973. isporučivale više od polovice svjetske sirove nafte, njihov je udio sada pao na nešto više od 36 posto. SAD su već tada bile najveći proizvođač nafte i to su i danas. Međutim, u posljednjih deset godina znatno su povećale svoju proizvodnju i isporučile gotovo svu (90 posto) dodatnu ponudu nafte na svjetskom tržištu.

Unatoč naftnim krizama 1970-ih, koje su bolno pokazale ovisnost Zapada o Bliskom istoku i njegovoj nafti, potražnja za tim energentom nastavila je rasti. Dok je globalna ponuda 1973. bila manja od 60 milijuna barela dnevno, do 2022. već je dosegla gotovo 94 milijuna barela dnevno.

Kako bi se osigurala ta potražnja, provedene su izvanredne mjere i povećane su rezerve nafte. Prema podacima IEA-e, globalne rezerve nafte dostigle su početkom ove godine najvišu razinu od veljače 2021. - 8,2 milijarde barela.

One omogućuju ublažavanje trenutnih poremećaja u opskrbi s Bliskog istoka. Dio rezervi nafte već je pušten u promet kako bi se ublažio nedostatak nafte na Bliskom istoku s 11 milijuna barela dnevno na 8 milijuna barela dnevno. Kako bi se dodatno smanjile posljedice nedostatka opskrbe, SAD su također privremeno obustavile sankcije protiv ruske i iranske nafte koja se već nalazi na moru.

Commerzbank Research tvrdi da su rezerve ono što je spriječilo daljnji rast cijena nafte, iako se na tržištu vjerojatno predviđao rat uz pretpostavku da će trajati nekoliko mjeseci.

Tijekom proteklog desetljeća države članice IEA-e također su izgradile znatne rezerve plina kako bi ublažile potencijalne nestašice.

Sve ovisi o duljini iranskog rata

„Na temelju zaliha OECD-a, i komercijalnih i strateških, to bi moglo nadoknaditi gubitak isporuka nafte kroz Hormuški tjesnac tijekom otprilike devet mjeseci", rekao je za DW Carsten Fritsch, analitičar Commerzbanke. Kina je također stvorila strateške i komercijalne rezerve koje bi mogle pokriti njezine potrebe za uvozom s Bliskog istoka tijekom otprilike sedam mjeseci, dodao je Fritsch.

Koliko dugo će trajati rat s Iranom nitko ne zna. Američki predsjednik Donald Trump nedavno je doduše izjavio da su se vodili „produktivni" razgovori s Iranom, no Iran je to porekao. Time je krajnje neizvjesno kako će se opskrba naftom i plinom dugoročno razvijati.

Čak i ako nije tako loše kao što je bilo 1970-ih, gospodarstvo je već osjetilo posljedice rata s Iranom: „Vidjet ćemo dvije stvari: inflacija će kratkoročno porasti, a proizvodnja će biti smanjena jer će se potrošnja nafte smanjiti gdje god je to moguće", kaže Gern.

Dok vozila i dalje prometuju njemačkim autocestama, neke su zemlje već uvele mjere za uštedu goriva. Primjerice, Pakistan je uputio navijače svog najvažnijeg kriket turnira da ostanu kod kuće i gledaju utakmice na televiziji kako bi uštedjeli gorivo. Pakistanska Superliga, najveći sportski događaj u zemlji, stoga će ove godine biti pretežno internetski događaj.