Prevare s europskim poticajima
Grci su izmislili masline od plastike, Talijani virtualne naranče, a Poljaci su se specijalizirali na lažne bio-farme i orahe
Prije članstva u EU 2004.godine Poljska još nije imala razvijenu potporu biološko obrađenih poljoprivrednih posjeda. Tada je u cijeloj Poljskoj postojalo tek 3.700 bioloških dobara. Nekoliko nepopravljivih upustilo se u avanturu, često iz ideoloških razloga i zbog uvjerenja da trebaju proizvoditi zdraviju hranu. Stvoriti dobar posao s bio- proizvodima i hranom je težak zadatak, ali ipak danas u Poljsko postoji 21.000 bio-poljoprivrednih dobara koji se protežu na gotovo 520.000 hektara.
To je veliki korak naprijed koji bi trebao alarmirati odgovorne za zajedničku poljoprivrednu politiku. Jer, sve to izgleda zapravo predobro. I zaista: u proteklih šest godina, u kojima su podijeljene potpore svim poljoprivrednim poduzećima, prosječna veličina bio-dobra iznosila je 25,2 hektara makar među njima ima na stotine poduzeća koja navodno obrađuju stotine ili čak tisuću hektara.
Ne postoje stroge odredbe za bio-proizvode
Dorota Metera, članica vijeća bio-poljoprivrednika i šefica poduzeća Bioekspert, koje izdaje certifikate za bio-proizvode, naglašava da zemlje koje zaista potiču biološku poljoprivredu, kao primjerice Njemačka, postavljaju proizvođačima stroge odredbe, što na kraju povećava troškove proizvodnje. Poljsko ministarstvo poljoprivrede to ne čini i time otvara vrata mnogim prevarantima.
Nakon 2004.godine biološka poljoprivreda privukla je pozornost ljudi koji su, prije nego što su se uopće upustili u poljoprivredu, obratili specijaliziranim odvjetničkim uredima, kako bi saznali uvjete kako doći do željenih subvencija. Neka bio-poduzeća imaju čak vlastite odvjetničke urede.
Kod biološkog uzgoja, osobito su unosni - orasi. Predviđeno je da se za svaki hektar plantaže oraha iz europskih fondova može isplatiti i do 2396 zlotya - oko 600 eura. Na taj način se dogodilo da je Poljska odjednom postala velesila u proizvodnji oraha: 2004. je pod orasima bilo oko 5000 hektara, već 2009. su se sadnice oraha prostirale na preko 40 tisuća hektara - barem na papiru.
Sjetva bez žetve
Jer zapravo - nitko ne provjerava, da li je sa svih tih hektara ubran jedan jedini orah, kako objašnjavaju u tvrtkama koja izdaju cetrifikate, jer to nije propisano zakonom. S druge strane, takvim tvrtkama nije niti pametno previše pitati, što se doista uzgaja na toj zemlji: "Ukoliko bi tvrtka koje izdaje certifikate sumnjalo ili postavljalo pitanja, takav uzgajivač bio-oraha bi se jednostavno obratio nekon drugoj tvrtki koja neće ništa pitati", objašnjava Teresa Ropelewska iz poduzeća Agro Bio Test.
Sumnje u biološki uzgoj nekog poduzeća pojedine zahtjevne agencije za certifikate mogu odvesti čak pred sud. No kao i svaka druga tvrtka, oni zapravo žive od poljoprivrednika koji traže potvrde o biološkom uzgoju. Zato je previše kritike - loše za posao.
Najvažnije poduzeće za idavanje certifikata u Poljskoj pripada skupini ljudi koji imaju vrlo tijesne veze s političarima čitavog političkog spektra. Često puta poduzeća javljaju nepravilnosti Agenciji za prestrukturiranje i modernizaciju. Agencija koja izdaje poticaje nije sama odgovorna za zakonodavstvo koje potiče prijevare. Odgovornost leži u ministarstvu poljoprivrede kojeg ne zanimaju primjedbe Agencije i upozoravanje kako su potrebni strožiji zakoni.
Do promjena mora doći, osobito nakon što je „procurilo" u javnosti da je zamjenik poljskog ministra za okoliš i osobno posjedovao fiktivne plantaže oraha. I čak ako bi se smanjile subvencije za orahe, prevaranti su već pronašli odgovor - jabuke."Danas su plantaže obrasle korovom i odjednom su se posadile jabuke, čak u močvarama u kojima ovakve vrste ne mogu opstati. A kod berbe je sve moguće: nitko ništa ne pita", žale se predstavici agencija za izadavanje certifikata u Poljskoj.