To je doista povijesni korak. Približavanje u višedesetljetnom natezanju koje su obilježili usponi i padovi. Vatikan i Narodna Republika Kina sklopili su sporazum o izboru rimokatoličkih biskupa u toj zemlji.

Sporazum je ipak samo „privremen". I sklopljen je ustvari ispod uobičajene diplomatske razine. To nije formalni konkordat, i ne radi se o uspostavi diplomatskih veza, a pogotovo ne o razmjeni veleposlanika.

Ne radi se ni o spornom pitanju Republike Tajvan, koju je Vatikan priznao i s njome njeguje diplomatske veze. Za početak se radi samo o okončavaju razdora među biskupima u Kini.

Jaz dugih šest desetljeća

Odnos Pekinga i Rima je jedno od velikih, zanimljivih i napetijih poglavlja u povijesti Crkve. I često je - prava drama. Već više od tisuću godina. Sastavni dio te priče su i krvava, najkrvavija poglavlja s tisućama žrtava. Mučenici. Vremena procvata u 16. i 17. stoljeću nakon kineske misije koju je inicirao jezuit Matteo Ricci (1552.-1610.) i vremena strašnih progona, i to ne samo za vrijeme vladavine Mao Ce Tunga (1893.-1976). 

Već 60-ak godina u Kini postoji „Patriotsko udruženje" odano režimu, koje Rim nije priznao, te crkva u podzemlju - koja je odana Rimu. Ali stanje nije samo crno-bijelo. Ima tu i puno sivih tonova.

Tijekom već nekoliko pontifikata Vatikan je tu i tamo znao priznati i nekog režimu odanog biskupa. Zauzvrat bi pojedini biskupi koje je postavio režim, demonstrirali odanost Rimu. Pa ipak: pritisak na kršćane iz kineskog podzemlja i progon od strane države nisu prestali. U zemlji koja je kao strogi režim usavršila svoj nadzor na svim mogućim kanalima.k

Pritom je jasno: među 1,3 milijarde Kineza ima samo nekoliko milijuna katolika, ali očito i nekoliko desetaka milijuna kršćana. Tko je putovao u Kinu i tamo posjetio kršćansko bogoslužje, uglavnom je impresioniran vitalnošću zajednice. Pored gladi za materijalnim blagostanjem po zapadnom uzoru, ovdje se često priča i o procvatu potrage za smislom (u tom kontekstu valja spomenuti da su pod pritiskom podjednako svi „ponuđači" religije, a ne samo Katolička crkva).

Otpor tvrdokornih komunista

Već nekoliko godina rimski izaslanici pregovaraju s kineskim partnerima - povremeno je to bio i broj 2 u Vatikanu, državni tajnik Svete stolice kardinal Pietro Parolin. I sad „privremeni" sporazum. Nešto upada u oči: Parolin je u subotu spomenuo doduše najprije pastoralne brige Vatikana oko vjernika u Kini. Ali onda je spomenuo i potporu „horizontu mira u vremenu u kojemu doživljavamo brojne napetosti na međunarodnoj razini". Svijet u vremenima ograđivanja, populizma, propasti multilateralizma - u toj situaciji Sveta stolica traži povezivanje umjesto jaza. I dalje će pregovarati. Nakon provizornog, jednoga bi dana trebao slijediti i konkretni, dalekosežni sporazum.

Ovaj savez je povijesni korak. I rizik. Ne psuju samo tvrdokorni antikomunisti iz SAD-a (koji već duže vrijeme argumentiraju protiv približavanja Katoličke crkve vodstvu u Pekingu). I hongkonški kardinal Zen, star 86 godina, jedan fini gospodin, govori o „nevjerojatnoj izdaji", „rasprodaji" Crkve u Kini.

A to pokazuje da se Vatikan usudio napraviti potez koji budi visoka očekivanja - i koji ga obvezuje. U vremenima podizanja ograda i konfrontacije, Vatikan karte stavlja na dijalog. A to nije baš najgore rješenje.