David Waters posljednji je primjer neobičnog fenomena tijekom kojeg neki primatelji preuzimaju određene osobine donora. Prije nego je primio srce 18-godišnjeg Kadena Delaneya, koji je poginuo u prometnoj nesreći, 24-godišnji Waters uopće nije preferirao hamburgere i pržene krumpiriće.

Prošlo je dvije godine prije nego je saznao otkuda mu dolazi tolika želja za brzom hranom. Naime, obitelj donatora željela je otkriti tko je primio srce njihovog sina, i nakon što su pronašli Watersa, započeli su komunikaciju putem e-maila. Primatelj je bio nemalo iznenađen kada je otkrio da je Delaney takvu hranu jeo svakodnevno.

Ovaj slučaj iz Australije podupire teoriju da mozak nije jedini organ koji skladišti sjećanja ili osobine neke osobe. Znanstvenici tvrde kako postoji najmanje 70 dokumeata o slučajevima kada su pacijenti poprimili karakteristike svojih donatora.

Jedan drugi nevjerojatan slučaj uključuje Amerikanca Sonnya Grahama koji je primio srce Terrya Cottlea. Cottle je naime skončao upucavši se u glavu. Nakon transplantacije 1995. Graham je upoznao Cottleovu udovicu, par se zaljubio i ubrzo vjenčao. 12 godina nakon samoubojstva prvog supruga, žena je po drugi put ostala sama jer je Graham učinio isto.

Zapanjuje i slučaj 8-godišnje djevojčice koja je primila srce ubijenog 10-godišnjaka, te počela imati noćne more o ubojici svojeg donora. Sve do tada on nije bio uhvaćen, no detalji iz snova bili su toliko precizni da ga je policija konačno otkrila.

Neki stručnjaci upozoravaju kako ipak nema dokaza za takve pojave. Jeremy Chapman, predsjednik Međunarodnne udruge za transplantaciju kaže: ˝Ne postoje znanstveni dokazi za takve tvrdnje. Uglavnom se radi o fikciji.˝

No drugi istraživači tvrde kako fenomen, poznat i kao ˝stanična memorija˝, nije ograničen samo na one koji su primili srce.