U subotu, 5. svibnja bi dugo čekanje kojem su bili izloženi preživjeli i članovi obitelji žrtava terorističkog napada koji se dogodio 11. rujna 2001. godine, trebalo biti okončano. Nakon dugogodišnjih priprema, konačno bi trebala biti podignuta optužnica protiv Khalida Šeika Mohameda kao i četvorice drugih osumnjičenih za sudjelovanje u spomenutom napadu. Njima svima prijeti smrtna kazna. U američkoj javnosti gotovo da i ne postoji sumnja da bi time pravda bila zadovoljena. S njima se najvjerojatnije slažu mnogi diljem čitavog svijeta - na koncu, atentati na New York i Washington po svojoj perfidnosti, monstruoznosti i gnjusnosti u ovom stoljeću zapravo nemaju premca.

No, u ovom procesu se ne radi samo o zadovoljenju pravde već i o tome može li se uopće u borbi protiv terorizma doći do njezina zadovoljenja državnim sredstvima. Vojni suci moraju dokazati da je čak i u ovako izuzetnim sudskim procesima moguće doći do pravovaljanih dokaza pravno državnim sredstvima, i to dokaza koji će biti dovoljni za izricanje presude. Dokazi i priznanja, iznuđeni tijekom mučenja osumnjičenih pri tome ne smiju igrati nikakvu ulogu.

Guantanamo - teško iskušenje

Već samo mjesto zbivanja suđenja, predstavlja za američku vladu jednu vrstu teškog iskušenja. Guantanamo naime nije samo simbol kršenja ljudskih prava (barem kada su u pitanju prve godine njegova postojanja) već i mjesto na kojem su vrijedili posebni zakoni - oni koji su nastali nakon 11. rujna 2001. godine, u vrijeme kada je na vlasti bio George W. Bush. Kada se govori o kršenju ljudskih prava i raznim metodama mučenja, dovoljno je spomenuti samo takozavni "waterboarding". Riječ je o metodi mučenja kojom se postiže izuzetno neugodan osjećaj utapanja.

Kada je 2006. godine prebačen u vojni zatvor na Kubi, Khalid Šeik Mohamed već se prije toga tri godine nalazio u tri druga američka zatvora. Riječ je o tajnim zatvorima gdje je bio saslušavan pod pritiskom i primjenom raznih metoda mučenja, između ostalog i uz primjenu spomenutog "waterboarding"-a. Obzirom na to, priznanje koje je dao koncem 2008. godine nema nikakvu vrijednost, pogotovo ako se zna da je on svojim provokantnim izjavama zapravo želio biti smaknut ne bi li ga proglasili herojem i mučenikom. Za mnoge njegove izjave se u međuvremenu ispostavilo da su neistinite. Također i iz tih razloga, sudski proces godinama nije mogao započeti.

Obamin uspjeh i neuspjeh

Sada se dakle suđenje ipak odvija u američkoj vojnoj bazi na Kubi. Predsjednik Obama je time poslušao svoj politički instinkt - u smislu, bolje ikakav proces nego nikakav, pogotovo jer je od napada u međuvremenu već prošlo više od 10 godina. Osim toga, u SAD-u su u tijeku predizborne kampanje. Ukoliko sve bude teklo po planu i ukoliko doista dođe do očekivane presude, Obama bi mogao zabilježiti još jedan uspjeh u svojoj ionako uspješnoj borbi protiv terorizma i Al Kaide. Suđenje i presuda glavnim sudionicima i organizatorima napada 11. rujna, kao i likvidacija Osame Bin Ladena, u svakom slučaju su nešto čime se baš ne može pohvaliti svaki američki predsjednik. 56 posto američkih birača već sada Obaminu politiku protiv terorizma drži vrlo uspješnom - za razliku od one gospodarske koju ocijenjuju slabijim ocjenama.Američki predsjednik Barack Obama imao je dobre razloge kada je ovaj proces i osumnjičenike želio prebaciti na američko tlo. Njegova je namjera bila da se suđenje odvija na Američkom civilnom sudu u New Yorku, no Kongres se tome žestoko usprotivio. Zbog visokih troškova posebnih mjera sigurnosti koje bi bile potrebne za osiguranje jednog ovakvog suđenja, tome se usprotivio i gradonačelnik New Yorka, Michael Bloomberg.

Potrebne oštrije norme

Čak i ukoliko se u obzir uzmu sve posebne okolnosti jednog ovakvog procesa, pravnici vojnog zakonodavstva moraju identificirati sve izjave dane prilikom mučenja i kao takve ih odstraniti iz dokaznog materijala. Oni moraju i razjasniti sve ono što se događalo u tajnim zatvorima tijekom Bushovih godina. Isto tako, mora biti detaljno ispitana i vjerodostojnost krunskog svjedoka optužbe, Majida Khana, nekadašnjeg člana Al Kaide.

Još prije početka procesa, odvjetnici optuženih su se požalili na velika ograničenja po pitanju prava na posjetu svojih klijenata. U vojni zatvor nisu smjeli donijeti niti dokumentaciju potrebnu za pripremu obrane. Sve to stoji u suprotnosti s pravnim principima. Osim toga, dugačak popis lijekova za smirenje koje glavni optuženik prima već duže vrijeme, s pravom dovodi u pitanje njegovu sposobnost sudjelovanja u suđenju. Prema mišljenju odvjetnika, stroge odredbe o tajnosti informacija i dokumenata uvelike smanjuje transparetnost procesa.

Ukoliko SAD žele iz sjećanja izbrisati posebne metode saslušanja iz vremena Georgea W. Busha, tada za ovaj proces moraju biti podignute posebno oštre norme i visoki standardi. U protivnom će iza svega ostati gorak okus, pogotovo ako se već sada zna da Europa presudu smrtne kazne ionako neće moći prihvatiti.