Na ljetno računanje vremena prelazi se pomicanjem za jedan sat unaprijed, tako da se vrijeme u dva sata ujutro računa kao tri sata,. Početak ljetnog računanja vremena provodi se prema Uredbi o računanju vremena u 2012. godini.

S prelaskom na ljetno računanje vremena električna energija će se obračunavati prema višoj tarifi u razdoblju od 8 do 22 sata, a prema nižoj tarifi noću, od 22 do 8 sati.

Također, sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, početak ljetnog računanja vremena znači i da na motornim vozilima za vrijeme vožnje danju ne moraju biti upaljena dnevna ili kratka svjetla.

To ne vrijedi za motocikle i mopede na kojima za vrijeme vožnje kratka svjetla moraju biti upaljena danju tijekom cijele godine.

Prva ideja došla je od Benjamina Franklina 1784. godine u pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je članak bio humoristično napisan, nije posve sigurno da li je tu ideju Franklin ozbiljno promišljao. 

William Willett prvi je ozbiljno predložio uporabu 1907. godine u članku "Waste of Daylight", no nije uspio nagovoriti britansku vladu na uvođenje. Zamisao o ljetnom računanju vremena provedena je djelo u Njemačkoj tijekom Prvog svjetskog rata, 1916. godine. Hrvatska je uvela ljetno radno vrijeme 1983. godine.