Možda znate, a možda i ne znate, tj. neki znaju, drugi ne znaju, dok treći vjerojatno znaju, ali bi htjeli da ne znaju ...

... da je na dan, 8. siječnja prije dobrih pedeset godina (1964.) održan (u Zagrebu) prvi javni koncert nekad zloglasnog, potajno sastavljenog, kratko živućeg (1963.-1965. intenzivno, 1966.-1967. u stadiju odumiranja) Ansambla za suvremenu glazbu (AzSG) iz Zagreba, čiji članovi su (prema pisanoj riječi glazbenog novinstva) „lupali čekićem po klaviru", „bacali papiriće po pozornici", „škrgutali zubima", „izgovarali nerazumljive riječi" (dakle ipak riječi!), „udarali po kartonskoj kutiji", „presvlačili se na pozornici", „klanjali se kanarincu", brijali bradu pred slušateljstvom", „ležali pod klavirom", „intenzivno i prijekorno fiksirali publiku", „kuckali klavir sa svih strana", inicirali zaglušnu „zvonjavu zvona" koja je „čini se u slušalaca izazvala dojam da se nalaze na nekom planinskom pašnjaku, pa je u dvorani dolazilo do sveopćeg mukanja", „lupali po raznim loncima", „umakali instrumente u vodu" i „pravili druge zanimljive burgije" te su, „iako nesumnjivo vrlo nadareni" i „duhoviti", pretvorili „koncertne dvorane u cirkus", djelovali „eklektično" i „neuvjerljivo", a često i „škandalozno" kao i „društveno štetno", pa ih je slušateljstvo, koje se doduše „odlično zabavljalo", nagrađivalo pored „gromoglasnog aplauza" i „zvižducima", „glavicom luka", „ljuskom jajeta", „čuperkom salate", „zgužvanim papirima", „rajčicama", „praznom limenkom" i drugim trofejima.

Eto, sada svi znate samo se neki možda još ne mogu svega sjetiti. Nije ni čudo, nakon toliko godina.

Veselimo se vašem dolasku, ulaz je besplatan!