"Kada ovi portali ne bi postojali", kaže Michael dok pijucka pivo na gradskoj hamburškoj plaži, "teško bi uspostavio kontakt sa ženama." Izbor u digitalnom svijetu je sve veći, a kriteriji sve jasniji. Ako se želje ne poklapaju, osoba se s ekrana ukloni jednim klikom - bez velikih emocionalnih očekivanja uoči i velikog razočaranja poslije susreta. I zato Michael koristi jedan od više od dvije tisuće internetskih portala za sklapanje poznanstava, koliko ih ima u Njemačkoj.

Flertovanje da, potraga za partnerom ne

Pravi automobil, nova kuća, omiljena knjiga: internet pomaže mnogima u potrazi za savršenim proizvodom. No, tražiti partnera "po narudžbi", pomoću digitalne baze podataka, testova osobnosti i raznoraznih upitnika? Za samce to zvuči praktično. Prema medijskim izvješćima, oko osam milijuna Nijemaca je u online potrazi za flertom i partnerom.

Upravo kod onih mlađih, do trideset godina, online flertovanje je toliko često koliko i potraga brucoša na internetu za stanom. "Jedna od četiri veze započne na internetu", reklamna je poruka jednog velikog portala.

No, malo tko otvoreno priznaje da traži partnera na internetu. "Toliko očajna mogu biti tek poslije tridesete!", kaže Anna. Pa ipak priznaje da je već dvije godine prije svog tridesetog rođendana plaćala članstvo na jednom portalu - jer sigurno je sigurno. Danas gotovo svaki peti Nijemac živi sam, a svaki treći brak završi razvodom - u velikim gradovima poput Hamburga ili Berlina čak svaki drugi.

Konvencionalni kriteriji

Te i druge neugodne, ali potpuno normalne „istine" sa spojeva iz interneta su smiješne za čitanje i samo otkrivaju ono što svatko već zna: takvi portali obećavaju sve i svašta, no to nema veze sa stvarnošću.Kriteriji kod online potrage su ostali konvencionalni. Tako istraživanja pokazuju da muškarci najprije traže fotografiju moguće partnerice, a da žene većinom komuniciraju s muškarcima koji imaju jednak ili veći stupanj obrazovanja.

Da velika većina na online servisima unatoč ili baš zbog precizne predodžbe o partneru ne nalazi "onog pravog" ili "onu pravu", pokazali su mladi novinari Alexandra Kilian i Milosz Matuschek u svojoj novoj knjizi "Muškarac s roštiljem traži ženu s ugljenom". Oni su se javili na više od sto oglasa, no rezultati su bili razočaravajući: ona, pripadnica višeg sloja, umjesto ponude za brak dobila je samo nemoralne ponude. A on je za vrijeme jednogodišnjeg trajanja ovog eksperimenta "ugrabio" dvije avanture za jednu noć i obje opisuje kao osrednje.

Ljubav kao casting proces

"Već sam sustav je napravljen tako da i najduže članstvo na portalu rijetko dovede do uspjeha", piše istraživač Matuschek nakon vlastitog eksperimenta na svom blogu. Takvi portali žive od neuspjeha svojih članova, smatra on: "Samo onaj tko brzo ponovo postane samac, vraća se na tržište i ponovno plaća članstvo."

Jasni oglasi umjesto romantičnih avantura

Izraelska sociologinja Eva Illouz smatra da se veliki izbor na internetu odražava kontraproduktivano na dužinu veze: ako je lakše zamijeniti partnera s drugim koji navodno bolje ispunjava očekivanja, ljudima će biti manje stalo do održavanja veze. Tko izgubi partnera, može si brzo "nabaviti" drugog, za 10 do 15 eura mjesečno.

U svakom slučaju jedno je točno: internet omogućava mnogima da se u neposrednom osobnom kontaktu izjasne o tome što stvarno žele. Već prije prvog sastanka se pismeno može objasniti što je poželjno, a što je tabu. No, to s druge strane znači da više nema onog uzbuđenja u očekivanju novog i nepoznatog, da više nema ni romantike.

Digitalno dogovaranje spojeva sa svojim jasnim odrednicama onemogućava susrete s osobama koje dovode u pitanje tvoja uvjerenja i daju ti nove poticaje za razmišljanje. Taj lijepi novi svijet digitalnih spojeva je nekako dosadan.