Triler Roberta Luketica („Plavuša s Harvarda) filmje koji od naslova, preko početnih kadrova pa do samoga kraja stalno obećava nešto što odmah zatim propusti ispuniti: paranoični triler, napetost, opake korporativne igre, obračun glumačkih teškaša, moralistički obračun s pohlepnim kapitalizmom.

Glavni je lik mladi IT stručnjak Adam Cassidy (Liam Hemsworth) koji ne uspije impresionirati šefa prezentacijom novog softverskog rješenja za smartphone, no zato mu taj isti šef i vlasnik softverske kompanije, Wyatt (Gary Oldman), ponuda da za njega špijunira konkurenta, Wyattovog bivšeg partnera, a sada ljutog neprijatelja Jocka Goddarda (ćelavi Harrison Ford). Cassidyju na ruku ide što je i prije dolaska u Eikon započeo vezu s njihom direktoricom marketinga Emmom (Amber Heard) koja će mu poslužiti da lakše dođe do nekih informacija. I tu bi trebalo postati uzbudljivo. Ali ne postane. A ni kasnije.

Ponajveći je problemfilma banalan i neuvjerljiv scenarij koji, lišen i najmanjih natruha mašte, inovacije, dosjetke i preokreta, vrhunac špijunske atmosfere postiže postupcima iz repertoara Ive Sanadera: vađenjem baterija iz mobitela.

No, jedan od razloga neuspjeha filma jest i u tome što su autori procijenili da sve to skupa uopće nije važno dok god imaju mladu zvijezdu Liama Hemswortha („Igre gladi") kojem samo treba dati dovoljno prilika da skine majicu, međutim Luketic je opet promašio film: možda bi mu kalkulacija išla na ruku da je riječ o komediji, ali triler je muški žanr, a muški gledatelji većinom ne padaju na muški torzo, ali zato jako cijene ako junak filma nema manji IQ od svog smartphonea.

Cijeli tekst o „Paranoji" pročitajte kod Nemilosrdnih gadova.