Time je uputio svojevrsnu šifriranu kritiku Crkvi koja je gajila prezir prema znanosti, tvrde istraživači. Slavni talijanski umjetnik je na tom remek-djelu fresknog slikarstva u Rimu radio od 1508. do 1512. godine. Fascinantni mišićavi likovi muškaraca i žena nesumnjivo svjedoče da je slikar odlično poznavao ljudsku anatomiju. Poznato je da je Michelangelo secirao leševe i učio na njima, baš kao i Leonardo da Vinci, ali je za razliku od njega, uništio sve crteže i bilješke koji svjedoče o njegovim istraživanjima.

U članku objavljenom u časopisu "Neurosurgery", dvojica američkih stručnjaka za neuroanatomiju, Ian Suk i Rafael Tamargo s Johns Hopkins medicinskog fakulteta u Baltimoreu, tvrde da su u vatikanskoj kapeli otkrili anatomske ilustracije koje je Michaelangelo tako dobro sakrio da su ostale nezapažene, ne samo od tadašnjeg pape Julija II već i od mnoštva vjernika, povjesničara i ljubitelja umjetnosti narednih 500 godina.

Suk i Tamargo su proučili vrat i bradu Boga u sceni u kojoj on razdvaja svjetlo od tame, u prvom činu stvaranja svemira. Povjesničare umjetnosti su već dugo zbunjivale anatomske nepravilnosti u toj slici kakvih nema na drugim freskama, kao i neobičan način njenog osvjetljenja.

Detaljnijom analizom, Suk i Tamargo su zaključili da nije posrijedi nikakva greška već da je u taj dio slike Michaelangelo zapravo uklopio savršenu skicu ljudskog mozga. "Mišljenja smo da je Michelangelo, inače religiozan čovjek i dobar poznavatelj ljudske anatomije, želio istaknuti značenje ove scene i eventualno dokumentirati svoje znanje anatomije, skrivajući detaljnu neuroanatomsku skicu u liku Boga", smatraju američki znanstvenici. Oni također vjeruju da jedan čudan, uspravni nabor na odori figure Boga zapravo predstavlja leđnu moždinu, dok drugi, u obliku slova "Y", krije ilustraciju očnog živca.

Iako se autori u svom članku ne upuštaju u nagađanja o mogućem tajnom značenju skrivenih skica, oni navode da je Michelangelo, koji je u kasnijem razdoblju svog života postao sklon spiritualizmu, možda želio poručiti da čovjeku nije potrebna Crkva kako bi komunicirao s Bogom, što je bio stav koji se tada smatrao herezom.