Još jedna afera nakon akcije Indeks prijeti zagrebačkome Ekonomskom fakultetu.

Ovaj put istraga vodi prema vodećim ljudima te institucije koji sklapaju milijunske ugovore s najvećim državnim tvrtkama. Kako piše Jutarnji list, dr. Darko Tipurić, dekan Ekonomskog fakulteta izradio je, primjerice, studiju u kojoj je organizacijski ustroj HEP-a u ocijenjen kao idealan, premda je tvrtka kadrovski ruinirana, prosjek starosti radnika povećao se za deset godina, a razina stručne spreme se, prema službenoj statistici HEP-a, bitno smanjila u posljednjih pet godina.

Slične studije od Tipurića su naručivale i druge javne tvrtke.

Umjesto dr. Tipurića oglasio se samo odvjetnik fakulteta, kako bi se ispričao u ime odsutnog dekan, i ujedno odbio bilo što komentriati.

Ipak, policija i USKOK provjeravaju sumnje u sklapanje štetnih ugovora između HEP-a i Ekonomskog fakulteta, koje je potpisivao Tipurić, teških više od milijun eura. Suradnja je bila posebno bliska u posljednje dvije godine.

Navodno je HEP za nagradu Tipuriću davao unosne poslove izrade menadžerskih ugovora. Tipurić je tako tijekom 2008. HEP-u isporučivao šprancirane ugovore potpuno identične obrascima menadžerske udruge CROMA, koja ih inače nudi besplatno na svojim web stranicama.

Uslugu koja je besplatna ipak je dobro naplatio -  izvori Jutarnjeg lista govore o ciframa od oko 180 tisuća kuna po ugovoru, uz aneks koji je garantirao bonus od još 200 tisuća kuna.

U posljednje 2 godine HEP je ujedno Ekonomskom fakultetu isplatio više milijuna kuna za školovanje djece direktora tvrtke, uglavnom izvanrednih studenata, koji su dobivali različite pogodnosti na fakultetu i garantirano radno mjesto.

Jedan od tih studenata bio je i sin predsjednika uprave HEP-a Ivana Mravka, sada zaposlen u Dalekovodu.

Provjerit će se i Tipurićeva imovina. Iako je u Zagreb došao 1993. kao skromni izbjeglica iz Sarajeva, u samo 10 godina uspio je izgraditi karijeru redovnog profesora i dekana.

Darko Tipurić osnovao je u devedesetima i izdavačko poduzeće Sinergija koje kolege nakadnici čije je knjige uzimao u koncesiju pamte po inventivnom izbjegavanju plaćanja prodanih knjiga. Tako je npr. nakladnicima čije bi knjige prodao (i naplatio si ih) pričao priče da je njegovo poduzeće u likvidaciji i bankrotu te da im zato ne može isplatiti njihovu zaradu. - Gle čuda, desetak godina kasnije tvrtka Sinergija još uvijek postoji.