Već nas godinama liječnici i nutricionosti upozoravaju o važnosti čitanja etiketa na prehrambenim proizvodima te informiranju o njihovim sastojcima. I doista, ako samo malo istražite sastojke vaše omiljene hrane pronaći ćete stvari od kojih bi vam se mogao pasti mrak na oči, piše portal Guyism. Pročitajte neke od najgorih loše čuvanih tajni prehrambene industrije.

1. Prosječni posjetitelj fast food restorana godišnje pojede 12 stidnih dlaka Iako definitivno nije najomiljeniji prizor kojeg možete doživjeti u restoranu, povremena dlaka u juhi, gulašu ili umaku „zalomi" se i najboljim restoranima. Ipak, zbog samog načina i brzine pripreme hrane puno je vjerojatnije da ćete na vlas nečije kose u hrani naići u fast food restoranu. Nažalost, dlake koje rastu na glavi nisu jedine oko kojih se trebate brinuti. Jedno je američko istraživanje pokazalo da se među nepozvanim gostima u našoj hrani redovito nađu i stidne dlake. Ne želimo ni razmišljati kako su tamo dospjele.

2. Vaš omiljeni shake od jagode u sebi sadrži više od 50 umjetnih aditiva Tko bi rekao, prave jagode zapravo su vrlo skupe, što kompanije poput McDonaldsa i ostalih čini da umjesto onog predivnog voća koji vam se smiješi sa slika njihovih reklama, u svoje shakeove stavljaju i do 50 različitih kemikalija koje imitiraju okus pravih jagoda. Neke od tih kemikalija su etilni acetat koji se koristi u građevinskoj i kemijskoj industriji, fenetilni alkohol koji je čest sastojak eteričnih ulja te nekoliko različitih vrsta otapala i razrjeđivača. Evo odličnog razloga da danas preskočite desert. Dobar tek!

3. Ukusna piletina koja sadrži sve osim piletine Proguglate li malo Internetom, pronaći ćete brojne recepte za zdrave pileće nuggete. Najveći problem s tim nuggetima jest da nisu pileći, a nažalost niti zdravi. Da pojasnimo, prije nego dobiju onaj konačni, hrskavi panirani oblik, hrana poput nuggeta izgleda kao odvratna, ljigava ružičasta pasta. Ta se pasta dobije procesom koji se naziva mehanička separacija, što je brz i jeftin način da se iz „mesa" izbace ostaci kostiju, hrskavica i ostalih elemenata koje ne želite vidjeti u vašoj hrani. Pri završetku procesa ovakva hrana bude prepuna bakterija, što se rješava tako da se pasta „okupa" u velikoj količini amonijaka. Na kraju joj se dodaju brojni umjetni pojačivači okusa i boje kako bi ponovo sličila mesu koje je nekoć bilo.

4. Šareni i sjajni gumeni bomboni Shellac ili šelak je je prirodni nusprodukt kojeg proizvode insekti, a u kemijskoj se industriji koristi kao vezivo za lakove. U prehrambenoj se industriji koristi za poboljšavanje sjaja određenoj hrani, poput gumenih i žele bombona. Inače, šelak je izmet tajlandskog insekta koji se zove Kerria lacca, ali sigurni smo da nećete o tome razmišljati kad sljedeći put kupite vrećicu šarenih bombona.

5. Tajni sastojak Coca Cole Ne, nećemo vam otkriti tajni recept ovog najpopularnijeg pića na svijetu, ali odat ćemo vam jednu tajnu. Iako se ekstrakt bilje koke (po kojem je dobila ime i iz koje se proizvodi kokain) već dugo vremena ne dodaje u Coca Colu, ovo je piće svejedno napravljeno da vam da pravi šećerni rush kad ga popijete. Jedna limenka Cole sadrži deset žličica šećera, što je točno točno 100% preporučene dnevne količine za vaš organizam. U normalnim okolnostima, konzumacija ovako slatkog pića izazvala bi refleks povraćanja u većine ljudi, što bi vjerojatno bilo vrlo loše za posao ove multinacionalne kompanije. Njihovi su se znanstvenici stoga dosjetili da u Colu dodaju i fosfatnu kiselinu, koja smanjuje slatkoću na izdržljivu razinu, a vas tjera da žeđate za još.

6. Salate u fast food lancima u sebi sadrže kemikalije koje nalazimo u antifrizu Već smo u nekoliko navrata pisali o tome kako su „zdrave" i „niskokalorijske" salate u McDonaldsu prava zamka, zbog toga što redovito, uz dodavanje umaka, sadrže više kalorija nego neki hamburgeri.  Isto tako, kako bi produžili vijek trajanja i hrskavost svojim pakiranim salatama, u njih se dodaje glicerol, kemijski sastojak koji je sastavni dio antifriza. U svom nerazrijeđenom obliku izaziva iritaciju kože i očiju.

7. Znate li što je sir? Preciznije ime za ono što nam prodaju u velikim trgovačkim centrima pod nazivom „sir" bilo bi „kemijska supstanca koja je donekle nalik siru". Svi proizvodi koji se prodaju kao procesuirani ili pasterizirani sirni proizvodi u sebi sadrže aditive, kemikalije i pojačivače okusa koji čine 49% ukupne mase tog proizvoda. Rezultat toga su jeftini proizvodi koji odlično imitiraju prirodni sir, a u sebi sadrže tek 51% pravog sira, taman dovoljno da ih njihovi proizvođači mogu reklamirati kao takve.