Metro-portal.hr

objavljeno 26.09.2018. 08:01:00
SPORNO...

Novo trgovačko čitanje nedjelje

Obnovljena je društvena diskusija o tretmanu sedmog dana tjedna u hrvatskim trgovinama, i zasad se čini da se sve više sudionika od radnika do poslodavaca u tome slaže i razumije. No i politika bi trebala reći svoje

Treba li nam radna nedjelja?
Treba li nam radna nedjelja? (Arhiva)

Jedan intrigantan slučaj u slavonskoj općini Ivankovo nanovo je krajem proteklog ljeta aktualizirao pitanje (ne)rada nedjeljom, prvenstveno u trgovini. Tamošnji općinski načelnik, naime, dogovorio se s lokalnim trgovcima - i predstavnicima domaćih većih lanaca - da će na taj dan njihova vrata biti zatvorena, a radnici sa svojim obiteljima. Nekadašnja velika tema radnog prava u Hrvatskoj tako se opet vratila u žižu javne pozornosti. Što o njoj, međutim, imaju reći sami glavni akteri: prodavači, blagajnice, skladištari?

„Ja i moje kolegice i kolege, što mi je dobro poznato, smatramo da bi nedjelja svima trebala biti neradna", rekao nam je Dalibor, trgovac u jednom danskom prodajnom lancu koji posluje i u Hrvatskoj. „Tamo ionako imamo pravo na jedan slobodan dan tjedno", nastavlja on, „i ne bi trebao biti problem da to svima bude nedjelja. Jer, nedjelja je ipak nedjelja. Tad su i ostali ljudi slobodni, djeca ne idu u školu. Ja i supruga, inače, imamo ih četvoro."

Dalibor je ranije bio zaposlen osam godina u izvjesnome njemačkom trgovačkom poduzeću. Na plaći kod Danaca je već tri godine, a bio je i terenski komercijalist, pa veli da je u trgovini prošao sve. Siguran je da bi se promet s nedjelje prelio na druge dane, mada šefovi strahuju da i neki od konkurenata mogao prekršiti eventualni dogovor, ako do takvog dođe, i preoteti zaradu: „A mogli bi i političari riješiti problem, samo da ih je volja. Gospodi menadžerima se ipak ne žuri, jer bismo tako vidjeli čime se bave nedjeljom."

Svačiji dom je tamo gdje mu je bolje

„Znate, očito je", drži naš sugovornik, „narod je u Hrvatskoj potlačen. Ne otkrivam nikakvu tajnu, potlačeniji je nego drugdje u Europskoj uniji. Crkva se također zanima oko ovog pitanja, ali treba razumjeti da i ona ima svoj interes. Njoj ipak odgovara da u prvim redovima na misi nedjeljom budu gospoda menadžeri, kao i političari. Da se manje guramo radnici. To vam je istina, podijeljeni interes prije svega drugog, a sve ostalo je - prodavanje priče."

Na koncu, Dalibor kaže i da, kako stvari danas stoje, neće svoju djecu sprečavati ako budu željela ići u inozemstvo. „Reći ću im da je svačiji dom tamo gdje mu je bolje, a ne tamo gdje su mu živjeli preci. Žalosno, ali je to tako. Pa, zar nije tragično da vodimo ovolike diskusije oko elementarnih prava? Reći ću im da će i tamo ponajviše biti sluge, naravno. Ali, znate kako narod veli: bolje sluga kod dobroga gazde. Je li tako? Nego gazda kod lošega gospodara, to vam je to", poentira ovaj radnik u trgovini.

Njegova kolegica Dragana, pak, zaposlena je u domaćem lancu mješovite robe. Inače, i do nje smo došli preko Sindikata trgovine Hrvatske; oboje su članovi te organizacije. Mišljenja je da bi trebalo iskoristiti ovu zgodu, izboriti se za neradnu nedjelju. Kao i to da nije svejedno o kojem danu u tjednu je riječ. „Teško je planirati život, obiteljski i generalno, pa i mladima bez obitelji, ako vam se radni raspored kreće mimo ostalog svijeta", komentira ona.

Pozicija turizma u pitanju rada nedjeljom, i obrnuto

„Razlozi i motivi su uvijek primarno ekonomski, svima. Znači", objašnjava nam Dragana, „treba nekako i poslodavci da nađu svoj interes u tome, ili makar da ne pretrpe štetu. Recimo, tako im se više ne bi gomilali slobodni dani za radnike, a to je važno zbog teške situacije na tržištu rada, pogotovo u trgovini. No mislim da su i oni nešto malo mekši negoli prije nekoliko godina. Uvidjeli su neke objektivne činjenice, osim što više nemaju radne snage na izbor kao ranije. Naći će valjda neku računicu, vide i oni koliko smo nezadovoljni."

Ova trgovkinja dodaje kako je svima jasno da ima pojedinih službi u kojima je nemoguće očekivati državnu zabranu rada nedjeljom, ili odluku poslodavaca na tome tragu. Ipak, vjeruje da to nije slučaj s trgovinom. Ali, ukoliko već uviđamo razliku između ove i one djelatnosti, što je s geografskim specifičnostima? Primjerice, kompletna obala Jadrana u Hrvatskoj je barem jednu trećinu godine intenzivno okrenuta prema turizmu, a turisti koriste i dućane.

Turisti, dakle, gosti koji su na odmoru, ne prave razliku između nedjelje i radnog dana za domicilno stanovništvo. Znamo li koliko se Hrvatska prilagođava turizmu, za očekivati je da bi za taj dio zemlje vrijedila drukčija pravila u sezoni. I da bi se svejedno radilo nedjeljom. No još nismo blizu odgovorima na to i slična pitanja, jer se sporo odvija rasplet ove priče. Dok radnici čekaju, međutim, interesantna se debata o tome razvila između udruge „U ime obitelji" i lokalno-izborne liste „Za radnički Karlovac".

Niska sindikalna organiziranost u privatnom sektoru

Prvi navedeni sugeriraju da bi radnik trebao imati mogućnost izbora, odnosno dogovora s poslodavcem oko rada nedjeljom. Ali i da bi mu taj rad morao biti plaćen 50 posto više. Drugi odgovaraju da je pretpostavka o dogovoru iluzija, ukoliko nema apsolutne zabrane, jer će poslodavac naći načina da udesi odnose po svom. Karlovčani tvrde i da bi takve nedjelje najvjerojatnije prolazile u znaku većih radnih zahtjeva poslodavca, kako bi mu se isplatio dodatni trošak.

Poslodavci se, treba i to reći, svakako razlikuju među sobom, uz ograničenja koja dijele već pozicijski, u ekonomskom kontekstu. No jedni već sad odobravaju radnicima malo bolje uvjete, dok ostali traže i uzimaju više od njih. Sindikalna organiziranost u privatnom sektoru u Hrvatskoj je malena, pa je i radnička zaštićenost niska. Stoga je veliki dio pripadajuće materije ostavljen na milost i nemilost vlasnicima trgovačkih lanaca, tj. njihovim menadžerima.

Ipak, dodajmo još kako situacija oko rada nedjeljom i među njima pokazuje odnedavno prve konkretnije znakove blažeg pristupa. Nekolicina velikih lanaca izjasnila se pozitivno o neradu nedjeljom. Od domaćih su to prvenstveno Pevec, zatim Tommy i Konzum, a od stranih Lidl i Ikea. Ali, valja ponoviti, sve brine mogućnost da se konkurencija odluči na suprotno. Više je nego jasno: politika bi u ovom slučaju morala odigrati barem ulogu medijatora, te ih okupiti za istim stolom i pozvati na zajedničko rješenje.

Piše: Igor Lasić/DW
26.09.2018. 08:01:00
http://metro-portal.hr/novo-trgovacko-citanje-nedjelje/114547/