U Jadranu se pojavljuju vrste koje ovdje prije nisu živjele. Većina neće napraviti štetu, ali neke se mogu brzo proširiti, konkurirati domaćim vrstama za hranu i prostor te s vremenom promijeniti odnose u morskom ekosustavu.

Jedan od primjera je morski orah, rebraš podrijetlom iz zapadnog Atlantika koji danas živi i u Jadranu. Hrani se zooplanktonom, važnom karikom hranidbenog lanca kojom se hrane i brojne ribe, pa njegove velike populacije mogu povećati pritisak na iste izvore hrane o kojima ovise domaće vrste.

Pritom je važno razlikovati stranu od invazivne vrste. Sama činjenica da se neka vrsta prvi put zabilježi u Jadranu ne znači da će ona postati problem. Ključno je pratiti gdje se pojavljuje, koliko je brojna, širi li se i kojom brzinom. Upravo zato rano otkrivanje može biti presudno, jer znanstvenicima i nadležnim institucijama daje više vremena za procjenu mogućeg rizika.

Znanstvenici Instituta Ruđer Bošković u sklopu projekta ALIENA zato prate strane vrste duž Jadrana, a podatke prikupljene na terenu povezuju s računalnim modelima koji procjenjuju kada okolišni uvjeti pogoduju njihovoj prisutnosti i širenju. Hrvatski i talijanski partneri na temelju tih podataka razvijaju zajednički sustav praćenja i ranog upozoravanja za Jadran.

Zanimljiv dio priče je i to da se mijenja način na koji uopće otkrivamo život u moru. Molekularne metode danas mogu otkriti organizme koje klasičnim metodama zbog njihove veličine, malobrojnosti ili sličnosti s drugim vrstama nismo mogli prepoznati. Zato nova vrsta na znanstvenom popisu ne mora nužno značiti da je upravo stigla u Jadran, možda je ondje bila i ranije, samo je nismo znali prepoznati.

U praćenje se mogu uključiti i građani. Fotografija neobičnog organizma, zajedno s mjestom i vremenom opažanja, može znanstvenicima biti vrijedan prvi signal, a nalazi se mogu prijaviti putem aplikacije Crafting the Sea.