Teško je uopće objasniti kakvu glazbu Deafkids izvode. Najlakše bi ih bilo nazvati sirovim punkom s opasnim elektronskim ritmovima, a sve zajedno lako skrene u psihodelične i eksperimentalne vode dok grupa nije nesklona istraživati brazilsku poliritmiju i implementirati je u svoju glazbu.

Ako želite neku usporedbu, onda bi nam prvo na pamet pali Atari Teenage Riot, ali to ipak uzmite s malom zadrškom.
Od samog početka rada, odnosno 2010. godine, kod Deafkids su primjetne dvije stvari - beskompromisnost u stvaranju glazbe koja nerijetko koketira s granicom kakofonije, ali je nikada ne prelazi te radišnost i velika količina objavljenih izdanja.
Po Discogsu Deafkids su do sada objavili 25 različitih izdanja - od albuma, EP-a, live snimki do kolaboracija s raznim drugim izvođačima. Sve to zajedno dovelo ih je do statusa pomalo pa kultne grupe u nezavisnim krugovima.

Njihov rad zaintrigirao je mnoge, a najbolje ih je opisao Steve Von Till iz grupe Neurosis:
"Deafkids is one of the most exciting bands I have heard in a very long time. They are a unique psychoactive journey of Brazilian polyrhythmic percussion, hypnotic chanting, and aggressive repetitive raw punk all echoing out from another dimension..." 

OKOV (Zagreb)

Živjeti i raditi u neoliberalizmu nije lako. Slobodnog vremena je sve manje i pritisak je sve veći. Potom se dogodi virusna pošast i odjednom smo se opet počeli zatvarati u garaže u potrazi za novim izazovima. U takvom okruženju nastaje OKOV, noviji ljuti bend kojega čine stari recidivisti lokalne scene. Tekstualno politički koliko mogu biti, uz misao sviranja kratkog i nabrijanog hardcore punka bez pretjeranih žanrovskih lutanja. Ova lica ste gledali u Senati Fox, Junk Messiahu, Ill Windu, Outreu, Disbaji i lista je poduža ali i s druge strane posve nebitna. Njihov zvuk je kombara dbeata i klasičnog hc-a. Uskoro snimaju prvi EP, a ovo im je drugi ZG gig ikad. Za sad bez objavljenih snimaka i društvenih mreža.