Ranoranioci imaju više sreće od noćnih ptica, skraćena je verzija cijele priče, naime, oni bolje rade tijekom jutra i dana, dok je za noćne ptice vrijeme tek kasnije popodne i navečer.

Do sada se smatralo da je unutrašnji sat genetska stvar, no u tome vrlo veliku ulogu donose i  raspored rada, obiteljski život i izlaganje dnevnom svjetlu također igraju važnu ulogu, piše CNN.

Kronotip je vaša dnevna sklonost spavanju i drugim aktivnostima i odražava razlike u osnovnom ritmu pojedinca. Ovaj unutrašnji proces igra ulogu u obrascima spavanja, metabolizmu i tjelesnoj temperaturi, ali i utječe na hormone.

Istraživači su pitali 5.881 osobu na sjeveru Finske o njihovim radnim navikama i zdravlju, ispitivali su ih o načinu spavanja kako bi utvrdili kakav je njihov prirodni kronotip. Sudionici studije su u tom trenutku imali 46 godina, a bili su praćeni u periodu od četiri godine.

Deset posto muškaraca i 12 posto žena bili su večernji tipovi, od kojih je 72 posto radilo na dnevnim poslovima, otkrili su istraživači.

Ostatak ljudi uglavnom su ravnomjerno podijeljeni na ranoranioce, ili ono što su istraživači nazvali srednjim tipovima.

„Četvrtina ljudi koji su klasificirani kao večernji tipovi ocijenili su vlastiti radni učinak lošim, koristeći ono što su istraživači opisali kao međunarodno prihvaćenu ljestvicu razvijenu za identifikaciju pojedinaca sa slabom radnom sposobnošću i većim rizikom od prijevremene penzije zbog invalidnosti. Ovo je značajno veći udio nego među ranoraniocima ili srednjim tipovima", navodi se u istraživanju.

Prilika za loš učinak bila je dvostruko veća među noćnim tipovima nego među ranoraniocima oba spola, čak i nakon što su uzeli u obzir faktore, kao što su trajanje sna i jutarnje radno vrijeme.

„Ako večernji tipovi moraju raditi rano ujutro, oni neće ocjenjivati svoju radnu sposobnost visoko kao jutarnji i obrnuto. Da je normalno radno vreme od 15 do 23 sati, ranoranioci bi se osjećali gore od večernjih tipova", rekla je Kristen Knutson, izvanredna profesorica na "Northwestern University", koja istražuje vezu između sna, cirkadijalnog ritma i kardiometaboličkih bolesti, uključujući dijabetes, pretilost i kardiovaskularne bolesti.

Osnovni mehanizam je naš unutarnji biološki sat koji diktira doba dana kada se najbolje ponašamo.

Iako je stanovništvo koje je sudjelovalo u studiji bilo iz jednog područja Finske, Knutson je rekla da se rezultati vjerojatno odnose i na SAD, s obzirom na to da su biološki satovi univerzalni.

Međutim, istraživači su istaknuli da rad u kancelarijama u Finskoj započinje rano, obično u osam sati, a trgovine se otvaraju još i ranije, pa njihova otkrića možda neće biti svugdje primjenjiva, a temu treba dalje proučavati.

„Ovo je prva studija na nivou populacije koja je pružila dokaze da bi večernji tip mogao biti povezan s lošom radnom sposobnošću", rekli su autori studije dr. Tapio Räihä i Leena Ala-Mursula.