U usporedbi s državnim poglavarima drugih zemalja, njemački savezni predsjednik ima malo mogućnosti utjecati na dnevnu politiku. On međunarodnopravno zastupa Saveznu Republiku Njemačku i službeno predstavlja zemlju.

Što preispituje savezni predsjednik?

Savezni predsjednik potpisuje zakone - bez njegova potpisa oni se ne mogu proglasiti i stupiti na snagu. U svakom slučaju je sporno do koje mjere on može stvarno preispitati zakone i spriječiti njihovu provedbu. Dok neki polaze od toga da predsjednik države samo formalno može kontrolirati korektno donesene zakone, drugi mu pak priznaju pravo i na konkretnu, dakle sadržajnu provjeru.

Rijetka pomilovanja

Prilikom stupanja na dužnost bivši predsjednik Horst Köhler je na primjer najavio da namjerava biti i neugodan. To je prvenstveno pokazao kada je odlučio da ne potpiše Zakon o sigurnosti leta, koji je predviđao privatizaciju službe za sigurnost leta. Isto tako je uskratio svoj potpis pod Zakon o informiranju potrošača.

Predsjednikova je zadaća također da Bundestagu predlaže saveznoga kancelara ili kancelarku kojega će savezni parlament izabrati. On, s jedne strane, na zahtjev Bundestaga imenuje i razrješava saveznoga kancelara, a s druge strane na prijedlog saveznoga kancelara imenuje i razrješava ostale savezne ministre. Osim toga ima pravo udijeliti pomilovanje počiniteljima kaznenih djela. Predsjednici se u Njemačkoj zalažu za ljudska prava, promoviraju vladavinu prava ili demokratski dijalog.

Za razliku od SAD-a, Francuske ili Austrije, saveznoga predsjednika u Njemačkoj narod ne bira izravno, već ga bira Savezna skupština. Ona se sastoji od članova Bundestaga i istoga broja delegata koje šalju parlamenti saveznih zemalja.

Savezni se predsjednik bira na pet godina, a ponovni izbor moguć je samo još jednom. Izabran može biti svaki Nijemac koji je navršio 40. godinu života.

Nikada više Weimar

Povijesni su razlozi zašto njemački savezni predsjednik ima uglavnom reprezentativne zadaće. Jer u Weimarskoj republici tadašnji je predsjednik Reicha imao dalekosežnu političku moć, smio je ukidati ustavne zakone i vladati izdavanjem izvanrednih ukaza - nazivali su ga „zamjenikom cara". Sve su to bili čimbenici koji su odigrali veliku ulogu kada su nacionalsocijalisti preuzeli vlast.