Kratko je iza 23 sata. U malom selu uz grčko-tursku granicu je vrlo mirno i unatoč skorom dolasku proljeća vrlo hladno. Ispred jedine gostionice koja je još otvorena okuplja se više muškaraca u odorama. Svi izgledaju umorno i napeto. "Što ćemo ove večeri ponovo pronaći", pita se jedan. "Nadam se da će sve ostati mirno", uzvraća drugi i priča kako je nedavno jedan od njih napadnut nožem. "Idemo", kaže jedan i svi ulaze u svoja terenska vozila.

Muškarci stari između 40 i 50 godina idu u ophodnju. Oni pripadaju mjesnom "Bataljunu nacionalnih gardista", nekoj vrsti građanske straže koju sad službeno organizira, trenira i angažira grčka vojska i koja zato nema veze sa samoproglašenim građanskim stražama.

"Trenutno idemo u ophodnje i tražimo izbjeglice i migrante koji su ilegalno prešli grčku granicu", objašnjava Dimitris (ime promijenjeno, op. ur.).

"A što se događa kad ih otkrijete", pitam. "Onemogućimo im daljnje kretanje i obavijestimo policiju koja onda poduzima sve ostalo."

"Koristite li oružje?" "U pravilu nosimo oružje. Ali, s obzirom da trenutno nemamo službeni zahtjev od vojske, idemo u ophodnju nenaoružani", kaže Dimitris, ali kasnije priznaje da "za svaki slučaj" uza se imaju oružje.

Civili s vojnom opremom

U međuvremenu smo stigli do prvog odredišta. Radi se o jednoj napuštenoj zgradi, nekoliko kilometara izvan sela. Terenci usmjeravaju svoja svjetla prema oronuloj zgradi koja se sad vidi kao da je dan. Najkasnije sad bi se svi koji su se možda tamo sklonili da prespavaju morali probuditi. Ali, unutra nema nikoga, pokazuje se vrlo brzo. Više praznih konzervi i ostaci vatre pokazuju da se posljednjih dana ovdje zadržavalo više ljudi.

Ta napuštena kuća je omiljena postaja za izbjeglice i migrante koji unatoč nazočnosti jakih policijskih i vojnih snaga uspiju prijeći granicu. "Kako oni znaju za takve kuće", pitam. "Imaju ucrtane rute na svojim mobilnim telefonima. To je još jedan dokaz da Erdogan sve organizira", kaže Jorgos (ime promijenjeno, op. ur.). Zar ne bi iza toga mogao stajati dobro organiziran krijumčar, pitam dalje. Na to nema odgovora.

Civili pomažu vojsci

Nacionalne garde su službeno dio grčke vojske i u sadašnjem obliku postoje već od 1982. Postoje u brojnim grčkim pograničnim područjima, kako na kopnu tako i na otocima. Njihova zadaća je pridonijeti obrani zemlje i podupirati vojsku u obavljanju njezinih zadaća. Da bi u slučaju nužde mogli i intervenirati, pripadnike nacionalne garde svakoga tjedna trenira vojska. Pritom se najčešće radi o vježbama gađanja iz vatrenog oružja.

Vojska im na raspolaganje stavlja oružje koje gardisti drže kod kuće. Oružje i streljivo vojska redovito kontrolira. "Jednostavno rečeno", kaže Dimitris, "mi smo civili opremljeni vojnom opremom, koji vojsci stoje na raspolaganju u svakom trenutku."

I to ne samo u slučaju prijetnje rata, kao što je zadnji put bilo 1996. zbog krize oko grčkog otoka Imie. Radilo se graničnom sporu između Turske i Grčke oko toga otoka. Nacionalni gardisti mogu pomoći i u slučaju prirodnih katastrofa, kao što su poplave ili šumski požari. Ali, i u tom slučaju to od njih mora zatražiti vrhovni zapovjednik vojske.

"Štitimo naše vlasništvo"

Trenutno nacionalni gardisti na sjevernom dijelu grčko-turske granice na rijeci Marici, gdje se od prošlog tjedna odvija nova izbjeglička drama, nemaju službeni nalog od vojske. Vojska dosad nije zatražila pomoć civilnih trupa na grčko-turskoj granici. S obzirom da njihova pomoć još nije potrebna oni su odlučili za početak provoditi ophodnje samo po selima, kako bi njih štitili. "To je bitno", kaže Dimitris. "Meni se radi o zaštiti moga vlasništva. Zato sam se priključio."

Prilikom drugog zaustavljanja, kod jedne lijepe male crkve, doznajem više pojedinosti. Kažu da izbjeglice i migranti često za sobom ostavljaju kaos i uništavaju stvari, čak da podmeću požare. "Mi moramo štititi svoju imovinu. Ali, naravno, činimo to i zbog nacionalnog ponosa", dodaje Georg (ime promijenjeno, op. ur.). "To je naša domovina, naša sela." To je i pretpostavka za članstvo u nacionalnoj gardi. Oni mogu djelovati samo u svom mjestu stanovanja.

U međuvremenu je prošlo dva sata u noći i mi se vraćamo u selo. Sve je prošlo mirno. Nije bilo izbjeglica, nije bilo incidenata. Samo osjećaj nacionalnih gardista da je selo do daljnjega zaštićeno.