Nije tajna da brojni studenti zaruđuju dajući instrukcije. Nimalo to ne čudi jer mogu dobro zaraditi. Dok za sat rada preko student servisa zarade najviše 25 do 30 kuna, za jedan školski sat instrukcija dobiju najmanje dva puta veći iznos.

Od 2005. do 2007. Boris Jokić i Zrinka Ristić Dedić, znanstvenici iz Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja koji djeluje u sklopu Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, provodili su istraživanje o privatnim instrukcijama na cjelokupnoj populaciji gimnazijalaca.

Istraživanje je pokazalo da oni koji koriste instrukcije u 2. razredu gimnazije najčešće pohađaju privatne satove iz matematike, čak njih 77,3 posto. Slijede fizika (30,8 posto), kemija (21,1 posto) te strani jezici (18 posto). Instrukcije iz hrvatskog jezika uzima 1,4 posto učenika, a 0,4 posto ih uzima instrukcije iz povijesti.

U četvrtom razredu gimnazije smanjuje se postotak učenika koji uzimaju instrukcije iz fizike i kemije, no raste potražnja za instrukcijama iz hrvatskog jezika. Istodobno, postotak učenika koji uzimaju instrukcije iz matematike penje se na čak 87,4 posto.

Dalibor Joler, ravnatelj 1. gimnazije u Zagrebu, smatra da učenici u najvećoj mjeri uzimaju instrukcije zato što nemaju radne navike pa idu linijom manjeg otpora.

- Još mogu prihvatiti to da su učenici iz osnovne škole došli s nedovoljnim znanjem iz matematike pa im trebaju instrukcije iz tog predmeta. Ali da nekome trebaju instrukcije iz povijesti, to mu nije jasno. Povijest sjedneš i naučiš. Imao sam kolegu, sada je u mirovini, koji je cijeli život dodatno zarađivao dajući instrukcije iz povijesti - kaže ravnatelj ugledne zagrebačke gimnazije.

Istraživanje Borisa Jokića i Zrinke Ristić Dedić pokazalo je da roditelji i učenici instruktore najčešće angažiraju na temelju preporuka i poznanstava. Tako čak 48,6 posto učenika instruktore nalaze sami, na preporuku prijatelja, a za 44,2% učenika instruktore traže njihovi roditelji, također na temelju preporuka.

Željka je inženjerka matematike koja već 20 godina zarađuje dajući instrukcije iz matematike i fizike i tvrdi da instrukcije iz matematike uvelike pohađaju i djeca koja su upisala prirodoslovno-matematičke gimnazije, što je potpuno nelogično.

- Cijeli je školski sustav postavljen naglavačke. Ima osnovnih škola iz kojih djeca izađu kao superodlikaši, ali bez osnovnoga znanja. Onda se upišu u neku zahtjevniju gimnaziju gdje nema vremena za dodatan rad s djecom pa je roditeljima jedini izlaz platiti instrukcije.

Cijena sata privatnih instrukcija kreće se od 40 do više od 200 kuna. Prosječna je cijena sata 60 kuna. Koliko točno godišnje izdvoje roditelji školaraca za instrukcije teško je izračunati.

No, ako se brojka od 22.500 gimnazijalca, koliko ih prema rezultatima istraživanja najmanje svake godine uzima instrukcije, pomnoži s prosječnom cijenom sata, proizlazi da roditelji hrvatskih gimnazijalaca privatnim instruktorima godišnje isplate najmanje 20 milijuna kuna.

Na zarađeni novac instruktori ne plaćaju nikakav porez. U prosvjeti se sve to zna, ali svi šute.

Znanstvenik Boris Jokić upozorava kako postoji opravdana bojazan da će od ove godine, kada starta državna matura, potražnja za instrukcijama dodatno porasti.

U izvješće Svjetske banke iz 2008. o instrukcijama, Hrvatska se uz Mongoliju, Šri Lanku i Nigeriju našla u skupini zemalja koje ignoriraju problem velike potražnje za instrukcijama.