Nije li to zanimljivo pitanje? Koliko hrane želudac može primiti prije nego što se dogodi nešto drastično?

Neki bi želudac usporedili s balonom. Oboje su mali kad su prazni, no što više stavljamo u njih, time postaju veći. I da, oboje imaju točku iznad koje više ne mogu primiti.

Ali u nečemu se ipak razlikuju. Naime, ako napušete balon, tlak i volumen proporcionalno rastu. U želucu se to ne događa zato što "stanje" u želucu ne ovisi samo o tome što unosimo u njega. Ovisi također i o živčanom sustavu i hormonima.

U prazan želudac stane između 0.2 - 0.3 l tekućine, što nije čak ni cijela limenka Cole, a ta se količina može i više nego udvostručiti nakon što počnemo jesti. U tome naravno sudjeluje mozak koji želucu šalje signale da se počne širiti.

Za razliku od balona, povećanje pritiska hrane ili tekućine u želucu ne potiče ga da se širi, već to čini mozak koji upravlja živcima u želucu.
Želučane stjenke su pune nabora koji se šire i skupljaju, ali to mogu činiti samo do određene točke. Kada ju dostignemo, živčani završeci u želucu šalju signale u mozak i "upozoravaju" ga da treba prestati jesti.

Dakle, koliko velik može postati želudac?

Najprije moramo imati na umu da se hrana nalazi u želucu oko 10 do 15 minuta prije nego što započne probava i ona odande krene prema drugim organima. Dakle, preciznije bi pitanje bilo koliko veliki želudac može postati u tih 10 do 15 minuta?

A to, naravno, ovisi o više faktora: starosti osobe, zdravstvenom stanju, prehrambene navike, hormonima, i tome slušamo li signale svog želuca kojima nam objavljuje da mu je dosta.
Kod većine ljudi, ti se signali počnu javljati nakon što unesemo između 0.5 i 1.7 litara hrane, no ako se često prejedamo, želudac će se s vremenom proširiti.

Ali ako nas i dalje zanima odgovor na naše inicijano pitanje, može li želudac eksplodirati od prejedanja, odgovor je, najvjerojatnije ne.

Dosad su zabilježena samo 6 takva slučaja tako da sa sigurnošću možemo reći da se ne trebamo bojati nikakve ekspolozije u tom dijelu naše anatomije.