Abraham Lincon navodno je sanjao svoje ubojstvo dva tjedna prije nego se doista i dogodilo. Književnik Mark Twain opisao je san u kojem je vidio leš svojeg brata u lijesu samo nekoliko tjedana prije nego je poginuo u eksploziji.

Što bi moglo objasniti ove neobične događaje? Imaju li ljudi tijekom snova zbilja uvid u budućnost? To je pitanje koje je okupiralo istraživače 20. stoljeća. Tijekom 1950-tih, američki psiholog Eugene Aserinsky postavio je temelje novoj znanosti o snovima. On je pokazao da ukoliko se osoba probudi tijekom REM faze sna, vjerojatno će se istog vrlo dobro sjećati. Sljedećih godina otkrivene su mnoge važne stvari, poput toga da skoro svi sanjaju u boji, te da vanjski podražaji tijekom spavanja utječu na san.

Ipak, možda najvažnije otkriće jest da ljudi sanjaju mnogo više nego što pretpostavljaju. Znanstvenici su otkrili da tijekom noći u prosjeku imamo 4 sna, koji se događaju svakih 90 minuta, a traju oko 20 minuta. Većinu toga zaboravimo nakon buđenja, a jedina iznimka je ukoliko se probudimo tijekom sna. Ono što sanjamo uglavnom nije povezano s događajima iz života. No ponekad se to može dogoditi, a tada je također lako zapamtiti san pod uvjerenjem kako predkazuje budućnost. U stvarnosti, samo se radi o zakonu vjerojatnosti.

>>Što konkretno znače vaši snovi pročitajte u Sanjarici

Ova teorija pomaže objasniti zanimljivu osobinu prekognitivnog sanjanja. Većina predosjećaja uključuje velik udio sumornih vizija, poput atentata na svjetske vođe, pokopa bliskih prijatelja, ratova itd. Ljudi rijetko imaju uvid u budućnost koja donosi nešto lijepo. Znanstvenici su otkrili da je oko 80 posto snova daleko od lijepih momenata, te su fokusirani na negativne događaje. Zbog toga loše vijesti umjesto dobrih puno češće stimuliraju memoriju sna, što objašnjava zašto toliko mnogo prekognitivnih snova uključuje predviđanje smrti i katastrofe.