Nedavno je novo pokrenuti nakladnik iz Zagreba Bodoni, objavio nekoliko novih naslova u vrlo privlačnoj opremi. Jedna od njih je i šesta po redu knjiga priča suvremenog književnika Miljenka Jergovića, Trojica za Kartal (Sarajevski Marlboro remastered), na nešto manje od 300 stranica, obim dovoljno izazovan da čitatelj u ovom današnjem apokaliptipičnom tsunamiju informacija, koje samo vrebaju na prvog potencijalno slobodnog konzumenta izdrži do kraja i pročita je i s upitnim izrazom na licu zatvori knjigu, u šutnji, pogleda uperenog u ništa, negdje u daljini.

Priče o proteklim danima, prisjećanja, glasovi o prošlosti, o ovima i o onima, o građanima gradova u ne tako davnim vremenima i njihovim svakako nesvakodnovnim životima i sudbinama - o tome govori ova knjiga.

No, takvi neuobičajeni slijedovi događaja u životima ljudi koji su živjeli na jugoistoku Europe nije nikakva posebna novost, to je zapravo bilo posve uobičajeno svakodnevno odvijanje vlastitog i tuđih života.

Jergović na vrlo osoben način piše i o ljudima i o zbivanjima, koristeći magičnu moć lako skrojene, ugodne oku i uhu rečenice, govora i misli svojih junaka koji to nikada nisu željeli biti, jednostavno ih je vratolomna historija izbacila na scenu odsudnih događaja, u vrijeme ili mi ili oni. Poslije se sve to blijedi i ljudi i životi odlaze u zaborav, tek ih se familija s tugom sjeti.

Pisci iz Bosne imaju rijedak talent kada pišu o svome kraju, pritom najprije mislim na Ivu Andrića, u novije vrijeme na Josipa Mlakića i Miljenka Jergovića.