Glavna razlika između istospolnih i bračnih zajednica odnosi se, prema nacrtu zakona koji bi se uskoro trebao naći u javnoj raspravi, na položaj djece s obzirom da nije predviđena mogućnost posvajanja za životne partnere.

Zakonom se, kako se neslužbeno doznaje iz Ministarstva uprave, uvodi institucija životnog partnerstva kao forma zajedničkog života istospolnih osoba, a istospolnim partnerima se omogućava sklapanje životnog partnerstva pred državnim tijelom i upis u Registar koji vode matični uredi.

Tako bi sve evidencije o građanskom stanju vodila ista tijela te provodila bilješke o životnom partnerstvu kroz maticu rođenih, s ciljem što većeg stupnja pravne sigurnosti.

Institucija braka međutim, ostaje i dalje ograničena na zajednicu heteroseksualnih osoba, no životnim partnerima osigurava se pristup većini konkretnih prava koje tradicionalno uživaju bračne zajednice.

Zakonom se tako reguliraju imovinski odnosi u okviru životnog partnerstva kao što su stjecanje i raspodjela zajedničke imovine, uzdržavanje u okviru životnog partnerstva, nasljeđivanje, prava iz poreznog sustava kao što su porezne olakšice, oslobođenja i naknade, pravo iz zdravstvenog osiguranja i prava na zdravstvenu zaštitu unutar životne zajednice, međusobna prava iz mirovinskog osiguranja te prava iz sustava socijalne skrbi.

Reguliraju se i radna prava životnih partnera kao što je zabrana diskriminacije ili plaćeni dopust, te jamstvo slobode kretanja i azilantska zaštita.

Postojeća pravna regulativa koja uređuje status osoba istospolne orijentacije je, po ocjeni Minstarstva uprave, nedostatna za približavanje opsegu prava koje uživaju bračni partneri.

Zakon o istospolnim zajednicama, napominju, istospolnim partnerima osigurava samo pravo na međusobno uzdržavanje i pravo na stjecanje zajedničke imovine, a postojeći okvir nije u skladu sa sustavom zaštite ljudskih prava Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Zakon o životnom partnerstvu, mišljenja su, u prvom redu osigurava niz praktičnih, životnih prava vezanih uz status životnih partnera, koja su se na primjeru bračnih zajednica, pokazala neophodnim za uspješno funkcioniranje emocionalnih životnih zajednica.

Razlike koje postoje između istospolnih i bračnih zajednica u pogledu prava odnose se prvenstveno na položaj djece.

Iako nije predviđena mogućnost posvajanja za životne partnere, uvažava se postojeće stanje i činjenica da istospolne zajednice s djecom postoje te predviđa mogućnost stjecanja prava skrbi životnog partnera nad djetetom drugog životnog partnera.

Naime, zbog dobrobiti svih članova takve zajednice, a djece posebno, bilo je potrebno regulirati odnose vezane uz djecu ako žive u obiteljskoj zajednici istospolnih partnera, vodeći se interesom zaštite djeteta (od prava na suodlučivanje u pitanjima svakodnevnog života, uzdržavanja djeteta, samostalnog odlučivanja u važnim životnim situacijama, donošenja odluka u vezi s djecom do ostvarivanja roditeljske skrbi životnog partnera). Tim odredbama životni partneri koji nisu roditelji djeteta bili bi stavljeni u položaj koji je usporediv s položajem koji u bračnim zajednicama imaju očuh ili maćeha prema djeci svog bračnog druga.

LGBT zajednica međutim, nije zadovoljna predloženim zakonom.

Koordinatorica Lezbijske grupe 'Kontra' Sanja Juras mišljenja je kako bi radnu skupinu za izradu Zakona o životnom partnerstvu trebalo raspustiti, a ta pitanja riješiti kroz Obiteljski zakon.

'To bi pitanje trebalo rješavati kroz Obiteljski zakon što je jedini način da se ne vrši diskriminacija nad istospolnim parovima', rekla je Juras Hini. Građanska inicijativa 'U ime obitelji' oštro se protivi predloženom zakonu.

Prijedlog Zakona o životnom partnerstvu suprotan je sadržajnoj referendumskoj poruci za koju su birači prije četiri mjeseca zatražili raspisivanje referenduma, rekla je članica Organizacijskoga odbora Inicijative Željka Markić.

'Takvim se zakonom de facto izjednačuju prava koja proizlaze iz braka s pravima homoseksualnog para', ocijenila je dodavši kako je riječ o izigravanju volje i pokazanih vrijednosti koje hrvatski birači i društvo smatraju važnima i duboko ukorijenjenina.

Ministar uprave Arsen Bauk u više je navrata ponavljao kako će se zakonom omogućavati registracija homoseksualnih parova, ali ne riječju 'brak', kao ni riječju 'obitelj', koje se neće spominjati.

Uvjerenja je također i kako će zakon dobiti široku potporu u Saboru jer se, kako tvrdi, ni glavne oporbene stranke nisu protivile uređenju materijalnih prava za registrirane parove.