Kućni ljubimci često su najsnažnija društvena potpora u životu njihovih vlasnika jer im jamče trajan i siguran odnos kakav se ne može ostvariti u vezama s ljudima, kaže voditeljica studije Helen Brooks s manchesterskog sveučilišta. 

Terapija uz asistenciju životinja daje sjajne rezultate u liječenju depresije, stresa i anksioznosti. Kontakt s krznenim čupavim 'terapeutima' vraća samopouzdanje, daje osjećaj sigurnosti, motivira i podsjeća na značaj brige o drugome, o sebi, o psiho-fizičkom balansu i o zdravlju.

Kućni ljubimci bude nježne osećaje, ideju o tome da smo nekome uistinu važni. Maske koje imamo pred drugim ljudima nestaju pred životinjama jer njih ne moramo ničim fascinirati. Dovoljno je posvetiti im pažnju, iskazati nježnost i oni je instinktivno vraćaju.

"Unatoč tome što je učinkovitost terapije uz asistenciju životinja jako dobro dokumentirana, priroda uloge koju kućni ljubimci imaju u svakodnevnom suočenju s teškim mentalnim bolestima još je nedovoljno istražena", kaže Brooks.

Kućni ljubimci sa svojim vlasnicima grade stabilan i blizak odnos.

To je posebno vidljivo kod osoba koje većinu vremena provode "u četiri zida" i kojima je kontakt s ljudima vrlo ograničen. Ljubimci su trajno fizički prisutni i često odvraćaju vlasnikove misli od teških psihičkih simptoma, uznemirujućih iskustava, čak i suicidalnih misli.

Brooks je istraživanje s kolegama provela na 54 osobe kojima je dijagnosticirana dugotrajna duševna bolest. Fokusirali su se na svakodnevno iskustvo življenja ispitanika s mentalnom bolešću.

"Amerika i Australija daleko su ispred Velike Britanije kada je posrijedi terapija uz asistenciju životinja. Pacijenti se oslanjanju manje na lijekove, a više na nefarmakološke intervencije. Jedna od njih je i terapija uz asistenciju životinja", rekla je Brooks za Reuters.

Nekoliko američkih programa povezuje potrebite kućne ljubimce s potrebitim pacijentima.

Jedan od njih - "Senior Pets for Senior People and Senior Dogs 4 Seniors" spaja starije životinje s umirovljenicima kojima je potrebno društvo kod kuće.

"Šećem psa za gospođu koja ima 92 godine, gluha je i živi u potpunoj izolaciji, a na životu je drži njezina Jack Russell terijerka. Njihova povezanost vrlo je snažna i korisna za obje", kaže Stephany, zaposlenica spomenute neprofitne udruge.

"Često ne zamjećujemo emocionalne potrebe ljudi. Kada su zdravstveni i socijalni problemi posrijedi, rješenje može jednostavno zuriti u vas ili vam sjediti u krilu", istaknula je Stephany.